Kako je riječ o ne vladinoj organizaciji, mislim da je pristup rješavanju ovog problema pogrješan. Inkluzivnost u nastavi predstavlja nešto drugo, a ne ono što se kontekstira iz OSCE-a, kada se govori o izvođenju nastave na nekom od jezika BiH naroda. Ministri mogu, a ne moraju prihvatati inicijative ove NVO grupacije pri rješavanju spomenute tematike, tako da pravo rješenje leži u zakonskoj regulativi koja regulira ovu materiju. Ona treba da je bazirana na reciprocitetu, dakle da srpska djeca imaju nastavu na srpskom jeziku bilo gdje u BiH prema rečenoj "inkluziji", jednako kao što to pravo mora biti omogućeno i i bošnjačkoj i hrvatskoj djeci jednako tako na cijeloj teritoriji BiH. Samo ovakva vrsta sporazuma ugrađena u lokalne zakone riješit će ne samo slučaj u Konjević Polju nego i na teritoriji cijele BiH, gdje god takav problem postoji i gdje god u jednom odjeljenju ima i jedno dijete koje se po jeziku razlikuje od druge djece u tom razredu.