OSMAN ĐIKIĆ Srpski pesnik muslimanske vere OSMAN ĐIKIĆ (1879—1912) predstavio nam se kao pesnik, autor drama, publicista i političar. Neki kritičari književnosti, komentatori politike toga doba, hroničari stvaralaštva i istorije, smatraju da je Osman Đikić tragična ličnost. Nedorečena i nervozna priroda, Osman Đikić je imao mnogo ličnih, unutrašnjih sukoba u duši, u životu. Bio je to dobar i civilizovan musliman koji se celoga života borio za lepotu i evropsko shvatanje muslimanske vere, a u njemu, duboko, živela i bujala krv Srbina. Posle rođenja i prvih školskih dana u Mostaru, Đikić se bori za svoju veru i slobodu, protiv one druge, austrougarske. Zatim, odlazi u Carigrad, gde još više biva musliman. Ali, tamo je i istorija naroda njegove krvi, njegovog, srpskog naroda. Osman Đikić je u Carigradu još veći Srbii, i on žuri u Beograd. U Srbiji, objavljuje zbirku poezije "Ašiklije", a onda napušta Beograd i radi kao činovnik u Beču, Brčkom, Sarajevu, Mostaru. Kada je trebalo osnivati porodicu, svoj dom, Osman Đikić i tada ne zaboravlja da je Srbin. Glumica Zora Mihailović, očarala ga je. U Brčkom, govorila je stihove iz "Kosovske balade", pesme o srpskim vitezovima, o "ludim" srpskim ljubavima. Zora js bila iz Trebinja — "malog srpskog Beograda". Ova ljubav Osmana i Zore, iznenalila je ortodoksne muslimane. Ali, Đikić je želeo u svome domu "svoju malu Srbiju". Pre Zore, život mu je bio "nedovoljno srpski". Sada je imao Srbiju, Zoru i pesmu kojom je poručivao dušmanima: "...Ne, nikad neće, ko se Srbom zove, Pred vama strepet', niti se molim vama. Nećete prepast' oči sokolove Ovoga svjeta najžešćim mukama