Komentar
sta bi sa proslavom godisnjice "pobede nad fasiszmom"?
Cijeli tekst: ŠTAB Liimsko-Sandžačkih četn. odreda Str. Pov. Broj 13. februara 1943. godine Položaj. NAČELNIKU ŠTABA VRHOVNE KOMANDE. Akcija u Pljevljanskom, Čajničkom i Fočanskom srezu protivu muslimana izvršena je. Operacije su izvedne tačno po naređenju i izdatoj zapovesti.2 Napad je počeo u određeno vreme. Svi komandanti i jedinice izvršile su dobivene zadatke na opšte zadovoljstvo. Otpor neprijatelja bio je od početka do kraja slab. Jedini veći otpor bio je na Trebeškom brdu, koji je trajao 4 časa, ali i on je brzo savladan. Naši odredi 7. ovog meseca u toku noći, već su izbili na r. Drinu, te su borbe zaključno sa tim danom bile u glavnom završene, a zatim je nastalo čišćenje oslobođene teritorije. Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena tako, da nijedan njihov dom nije ostao čitav. Sva imovina je uništena sem stoke, žita i sena. Naređeno je i predviđeno prikupljanje ljudske i stočne hrane u određenim mestima, za stvaranje magacina rezervne hrane i ishranu jedinica, koje su ostale na terenu radi čišćenja i pretresa-nja terena i šumovitih predela, kao i radi sprovođenja i učvrš-ćavanja organizacije na oslobođenoj teritoriji. Za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti. Žrtve.— Naše ukupne žrtve su bile 22 mrtva od kojih 2 nesretnim slučajem i 32 ranjena. Kod muslimana oko 1200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece. Za vreme početnih operacija, muslimani su se dali u begstvo ka Metaljci, Čajniču i r. Drini. Na Metaljci je našao sklonište mali deo stanovništva. U Čajniču se računa da ima do 2.000 izbeglica, a jedan deo je uspeo da umakne preko Drine pre nego što su određene jedinice izvršile presecanje mogućih odstupnih pravaca na tom sektoru. Sve ostalo stanovništvo je uništeno. Obezbeđenje i zaštita prelaza preko Drine i Lima. — Da bi se sprečio svaki povraćaj muslimana sa leve na desnu obalu r. Drine i sa desne na levu obalu Lima, naredio sam ovako posedanje obale: od s. Dorića do ušća Lima u Drinu jedna četa Višegradske brigade; prelaz kod Međeđe: Zaborački bataljon; prelaz kod Ustiprače: Prenćanski bataljon; prelaz kod Ustiprače do zapadne ivice s. Kopači, jedan bataljon Čajničke brigade; i prelaz kod Goražda bataljon Fočanske brigade. U selu Dubac postavljen je jedan bataljon Mileševske brigade, a u selu Bučje jedan bataljon Čajničke brigade sa zadatkom da kao rezerve priteknu u pomoć u pravcu gde bi muslimani eventualno pokušali prelaz. Posedanje oslobođene teritorije. — Za komandanta zone i svih jedinica na istoj do izvršenja organizacije odredio sam kapetana I klase Lukačevića Vojina. U selu Poblaće na reonu od sela Ponikve smešten je jedan bataljon Pribojske brigade, do sela Trpinje (3) tri bataljona Pljevaljske brigade; i — Na reonu od sela Ponikve do sela Trpinje postavljenje jedan bataljon II Durmitorske brigade. Zadatak ovih jedinica je da svojim prisustvom vrše pritisak na Čajniče i ne dozvole izlazak muslimana iz njega i terorisanje našega življa. Moral: kod naših jedinica bio je u svakom pogledu izvrstan i na veoma visokom stupnju. Herojski poduhvati svakog pojedinca i čitavih jedinica sa svojim starešinama su u svakoj situaciji dokazali vidnog izražaja i zaslužuju svaku pohvalu. Moral kod muslimana bio je takoreći strašan. Zavladala je epidemija straha od naših četnika tako, da su bili rposto izgubljeni. Intervencija okupatora iz Plevalja i Čajniča sastojala se samo u tame—zaštita i obezbeđenje njihovih garnizona od opasnosti usleđenja našega napada. Detaljan izveštaj podneću naknadno u relaciji sa svima prilozima i skicama. Komandant, major Pav. I Đurišić
Iznuđena odlikovanja Hari Truman odlikovao je Dražu Mihailovića 1948. godine u vreme najžešćeg hladnog rata i makartijevske doktrine U cilju upoznavanja javnosti o odlikovanim i pohvalama koje je četnički komandant Draža Mihailović dobio od saveznika tokom Drugog svetskog rata i kasnije, želim da navedem nekoliko činjenica. Prvo, general Dvajt Ajzenhauer, komandant savezničkih angloameričkih trupa iskrcanih u severnoj Africi, uputio je 13. januara 1943. poruku Mihailoviću u kojoj pozdravlja njega i četnike za njegovu „hrabru borbu protiv okupatora da bi neprijatelja izgnali iz otadžbine”. Drugo, general Šarl de Gol, vođa Francuskog pokreta otpora, 2. februara 1943. u Londonu izdao je pohvalnu naredbu u kojoj se pohvaljuje „armijski general Dragoljub Mihailović, legendarni junak koji se neprekidno bori protiv okupatorske vojske...” Obe ove pohvale su plod grube podvale diplomatije Kraljevske emigrantske vlade u Londonu i u Vašingtonu. Dr Slobodan Jovanović je obmanuo generala De Gola o navodnoj borbi Mihailovića protiv okupatora. To isto, po njegovim uputstvima, učinio je ambasador te vlade u Vašingtonu Konstantin Fotić i podvalio generalu Ajzenhaueru da pohvali Mihailovića. U to vreme, januar-februar-mart 1943. godine četnici Mihailovića (po procenama istoričara oko 10.000–12.000 boraca) u čvrstom su savezu sa italijanskim i nemačkim trupama – uklopljeni u okupatorski front protiv Narodnooslobodilačke vojske u poznatoj bici na Neretvi. Italijani i Nemci snabdevaju četnike hranom, municijom, oružjem. Italijanski brodovi su iz Metkovića do Splita prevezli preko 3.000 četnika, a odatle vozom u Knin. Nemački generali ocenjuju svog saveznika Mihailovića, rezimirajući uspeh svoje operacije na Neretvi. General Ler zaključuje da je Mihailović „kao vojni komandant zatajio” i da nije dobro procenio ni vreme, ni prostor, ni teren, iako su mu nemačke komande išle naruku. General Paul Bader, komandant nemačkih snaga u Srbiji, zaključuje „da snage generala Mihailovića nisu položile svoj prvi ozbiljan ispit” i kao razloge ističe: „kukavičluk, nesposobnost, precenjivanje svojih sposobnosti...”. Što se tiče odlikovanja koje je predsednik SAD Hari Truman dodelio Mihailoviću 1948. godine (dve godine posle njegove osude i pogubljenja) to je čisto političko, bolje reći politikantsko, odlikovanje. Truman ga je dodelio u vreme žestokog hladnog rata koji je vladao u Evropi i u SAD, i vreme tzv. gvozdene zavese između Istoka i Zapada, u vreme kad su odnosi između Jugoslavije i SAD bili veoma zategnuti, kad je avijacija SAD više puta povređivala vazdušni prostor naše zemlje. Tih godina oborena su i dva američka aviona iznad Jugoslavije (jedan u okolini Bitolja, drugi u rejonu Istre). Zato se Truman, u eri hladnog rata i poznate makartijevske doktrine i pod pritiskom četničke emigracije, posle dve godine, „setio” da odlikuje Mihailovića?! Šta je to nego politička ucena i podvala? Jovan Radovanović, istoričar i novinar, Beograd
Prikaži sve komentare (454)