Ismijao sam se do suza. Sve slike su predivna ali papagaji posebno. Pristrasan sam jer imam jednog lopova i veliku mazu koji je dio porodice već 23 godine.
A jesu bas ti svaka slikica izvuce osmjeh na lice i poprave raspolozenje. :D
Lijepo je cuti da je vas ljubimac tako dugo s vama, da bude jos dugo. Ja bas nisam imala srece, imala dosta nekih ljubimaca ali uvijek se desi nesto.
Hvala. Odrastao sam sa njim od svoje sedme godine. Iskreno ne znam ni sam kako bih bez njega. Jednostavno se stvori takva veza da prelazi definiciju kućnog ljubimca i postaje nešto mnogo više. Izgubiti njega bi bilo izgubiti dobar dio sebe. Ne smijem ni misliti o tome.
Stvarno mi je žao čuti za kućne ljubimce u tvom životu. Ne mogu ni zamisliti kako je teško bilo izgubiti ih. Da bude više sreće u budućnosti.
Iskreno nemoj ni misliti na gubitak, nego uzivaj u svakom momentu provedenom s njim. Kako je to lijep, tolike godine pa naravno da se srodi covjek s njima, a znaju oni biti tako namazani. :-) A ja se vise ne usudjujem pokusati opet imati nekog ljubimca, gubitak je pretezak. :-(
@ado_1990 u pitanju je vrsta monk. Link za sliku: http://ibc.lynxeds.com/photo/monk-parakeet-myiopsitta-monachus/perched
Ja sam svog toliko umazio da mu je najdraža pozicija spavanje na leđima u mojoj ruci. Kad je uz mene, lopuža neće ni da leti nego čeka da ga ja nosim u ruci gdje god treba. Inače je pušten non-stop, vrata kaveza nikada nisu zatvorena i mislim da je jedina ptica koju moraš moliti da izađe iz kuće. Kao što @smiling kaže, premazan je svim mastima. :)
Imao sam rozenkolins par mjeseci ali sam ga morao dati rodici jer je ovaj drugi bio nesnošljivo ljubomoran. Čak štaviše, dok sam bio dijete, bio je stalno uz moju mamu a mene ujedao jer me smatrao rivalom. :D
mah ja sam imao tigrice, ninfe, kornjaču, zebe, ribice i zeca svi smo u kući ljubitelji zivotinja. Jedna ninfa je bila takva da je uzmemo stavimo na prsa ona gricka lancic i zaspi tu. Prosle godine sam imao 9 rozenki matični par i 7 mladunaca
hahahah jao blago vama, i kod mene su svi ljubitelji zivotinja i nema kakve nismo imali. Jao kakve nam je zijane napravio onaj mali zecic bijeli, naravno bio u kuci i pusten a kablovi i vrata su zaplatila jer je volio da gricka. Pa mala mica maca koju smo jadnicu nasli kao mace, nije ni progledala a napustena, cio dan cekali da se maca pojavi ali je nije bilo pa je mi zadrzali, ja je spricom hranila ko bebu malu hahahahah :P
A vi ste bas imali srece, meni se cini da uzmem i papagaja da bi odletio, pa sad vise i ne rizikujem. A vi uzivajte i koristite maximalno tu ljubav, jer ljubimci znaju da je daju i da budu pravo zahvalni za svaki znak paznje. :-)
Sorry ja se raspricala, valjda nisam "udavila". hahahaha :D
Ma kakvi, smiling. Super je pričati s nekim ko također dijeli ljubav ka životinjama. Previše ljudi je kod nas hladnokrvno prema njima, što je zaista žalosno. Ako ne možeš bespomoćnoj životinji pokazati ljubav, kako ćeš čovjeku?
Što se tiče tog izletanja papagaja, ja bih preporučio da uzmeš nekog većeg. Oni nisu baš vični izletanju. meni je jednom, prije nekih petnaest godina izletio. Stao na obližnje drvo i nakon što smo mu iznijeli kavez, vratio se.
Također, dok sam živio u kući, imali smo običaj ljeti ga staviti na prozor u kavezu, jer to baš voli. Međutim, jednom je otvorio vrata, popeo se na vrh kaveza i kucao na prozor kljunom, da ga unesemo. :)
hahaha jao kako me s ovom zadnjom recenicom nasmija, dusica cuj kucao da ga unesete, dobar je. ;-)
E neces vjerovati da sam jednom kao mala djevojcica s ocem nasla povrijedjenog vrapca, nije mogao na nogu i drzali ga na terasi u kutijici, vjeruj mi kad je poletio dugo poslije toga se vracao, ode nekad ga ne bude i po par dana ali opet se pojavi i dodje, to mi je ostalo tako urezano u pamcenje. hahahaha A mojoj mami bi mrak na oci pao, kad god vidimo da nekom treba pomoc mi kuci donesemo. :P
A koliko sam se samo puta uvjerila u to koliko su inetligentni i koliko znaju, pa to je nevjerovatno. Ali strah od gubitka sad je jaci nego zelja za ljubimcem, jer kad su mi macu napali psi, ehh sad mozda smjesno zvuci ali i apaurin sam popila jer se jednostavno nisam mogla smiriti, postanu dio porodice i sve to tesko padne. Pa je nakako lakse ovako ;-)
