Napisao sam mami pismo ljepse nego sto sam i jednoj curi ikada napisao,a pisao sam ih mnogo... Vjerujte najteze je mami napisati bilo sto... Kako da pocnete,da zavrsite samo sa volim te? Jel to dovoljno,zar voli samo onaj koji govori voli? Ne, mami se mora pokloniti ljubav u svakoj rjeci na papiru,u svakoj metafori i simboli ljubavi djece prema mami,jer covjek nema boljeg zastitnika,boljeg prijatelja... Nisam mamina maza daleko od toga, niti sam najstariji niti najmladji,pa kako da budem? Jedva sam zadrzao suze na papiru,jedva zato sto sam idiot,sjetim se jednom godisnje da joj napisem nesto slicno,prokleta ruza,prokleta cokolada, tim cete samo usreciti voljenu osobu prividno... Ono sto svako zeli je topla i iskrena rijec... To je neprocjenjivo...
Razumio sam te Skola ali ti nisi razumio mene... Naravno da djela znace osobama vise no rijeci... Svako lose djelo se moze popraviti dobrim.. Ali ne skodi tu i tamo nesto napisat,nisam ja pisao o tome da cu biti bolji sin ili nesto,napisao sam koliko cijenim tu osobu...
Da RagDolly mi smo samo smrtnici,samo neki manje grijese neki vise... Neko se pokaje,nego ostane tvrdoglav,neko nesto napise,neko nesto uradi,kakva god da je namjera ako je plemenita i od srca,bilo da je pismo,djelo,poklon,lijepa rijec jer necemu sto je uradjeno iz srca ne moze niko raspravljati i umnajiti mu vrijednost...Jer se srce ne moze kritikovati..
Prikaži sve komentare (86)