Sada na zgradi prokisnjava krov, vecina prozora ljulja se na jednoj baglami, dok su vrata dvorista istrulila. Svud po dvoristu raste korov, dok nocu ulicu osvjetljava tek poneka sijalica od 40 vati iz nase zgrade. Ti jos uvijek placaju rezije.Murat psuje svako jutro dok nogom razgrce igle i kondome po stubistu.I sad svi zivimo sretni, zadovoljni u miru i rahatluku, jer, bar smo svi nasi. Svegam\' podjelimo kahvu kad se nadje i zajedno cemo na teferic, hocu reci na izbore, da ijopet glasamo za one nase koji nam napravise ovakav dzenet od zivota. Masala!