Pod istim krovom
0

KOLUMNA / Priča o susjedu Ivi i komšijama Borisu i Miloradu

Piše: Ahmed Burić
Preko ograde sam gledao šta se događa u zgradi do nas. Imali su izbore za i odlučili su da im predsjednik bude Ivo, fini susjed i gospodin čovjek.

Naše je dvorište između dviju zgrada. Pomalo je neuređeno, jer imamo raznih problema: iako nema povučene linije našem dijelu pripada 51%, a dijelu čiji je predsjednik komšija Milorad 49. To je jednom davno potpisano, i kažu da se ne može mijenjati. Kod nas je teško izabrati predsjednika jer svako misli da je najbolji: komšija Suljo je najpoduzetniji, i stalno ide na nekakve dogovore s Miloradom i Draganom koji tvrdi da i njemu pripada dio dvorišta. Stari se jednom iznervirao i provjerio u katastru, i tamo nema ništa, onda je otišao na vrata Draganu i rekao: "Ne znam, vala, šta ti ovo treba, umjesto da napravimo fino i ugodno dvorište, ti nas zajebavaš. Star čovjek, a blesav."

Komšija Haris misli da ima podršku svih stanara, jer govori da je dvorište 100 posto naše. Nije tako, jer ispod Miloradovog prozora ne smijemo igrati lopte. A harisu stalno dolaze neki mutni tipovi. Stari kaže: "Đavo ga odnio i njega i Maleziju, kakve veze mi imamo s njima?" Mama kaže: "Pare su to, pusti bogati. I ne bi ti bilo loše da paziš šta pričaš." Stari onda odmahne rukom i ode gledati Bakira i 60 minuta.

Komšija Milorad zna biti pravi zlikovac. Malo, malo, izviri iza prozora i pogodi te iz vazdušne puške. To boli da umreš. Komšija Milorad je, inače, namćor, i stalno prijeti da će se izdvojiti. Ima rusko auto, sve u kući mu je rusko, i babuške i miljei. Ustaklio je balkon, to je platio skupo do bola, a jedino mu televizor nije ruski, nego korejski, ali i to je rekao zamijeniti čim Rusi počnu praviti televizore. Često mu dođe komšija Boris iz susjedne zgrade, a i on često ide tamo. Komšija Boris je uglađen i fin, ali nisam siguran da nas baš voli. Stalno spominje Kosovo, a najviše mrzi pekara Halimija, i kod njega nikada ne kupuje hljeb. Doduše, on je za svog posilnog uzeo komšiju Rasima, za kojeg se priča da je fin čovjek, ali ga moj Stari ne miriše. Kaže da je karijerista.

Novi predsjednik u zgradi s lijeve strane je susjed Ivo. Fin. Odmjeren čovjek, pravi gospodin. Oni imaju klavir, i on piše neke kompozicije, koje ja baš ne razumijem, ali dobro. Ima i kćerku Lanu u koju smo svi iz dvorišta, uglavnom, zaljubljeni. Lana ne pokazuje simpatije ni za koga od nas, mada je jednom rekla da voli kad ja čitam priče u razredu, jer ih, onda, bolje razumije. Onda sam se ja ufurao da znam čitati i sjedio u wc-u i vježbao čitanje naglas, i kad sam sljedeći put čitao u razredu ona je zvjerala okolo. Ne znam baš gdje sam pogriješio. Susjed Ivo je pobijedio susjeda Milana. Za susjeda Milana smo mislili da je dobar, ali Stari ga nije nikad pohvalio. Mama je rekla: "Tebi niko ne valja." A Stari je rekao: "Jednom UDBA, vazda UDBA." Ja i ne znam šta je Udba, ali zna to moj Stari pa i ne lupam glavu. Kod susjeda Milana su dolazili neki ćelavi ljudi od kojih je jedan stalno govorio "ko je jamio - jamio" i "prčim ti Isusa", ali kod njega je znalo biti i finog svijeta. Jednom sam vidio da kod njega ide i komšija Rade Šerbedžija, koji radi u Hollywoodu. Stari kad je vidio da Rade ide kod Milana, samo je rekao: "E, budalo moja, pa to te i otjeralo!" Stari se jako obradovao kad je čuo da je pobijedio susjed Ivo, jer je na dan prije izbora kupio Jutarnji i tamo pročitao da susjeda Milana podržavaju Stožer za obranu digniteta domovinskog rata ličko senjske županije, Udruga dragovoljaca i veterana domovinskog rata barutana 91, Udruga branitelja oboljelih od PTSP-a Zadar, Udruga športskih ribolovaca invalida domovinskog rata, Udruga Majke Hrvatskih sokolova, a najviše se iznervirao kad je pročitao da su uz njega i nosioci ratnih odlikovanja HVO, te Udruga maloljetnih dragovoljaca domovinskog rata HZHB. Kad je objavljeno da je susjed Ivo pobijedio, Stari se obradovao i prvi otišao da mu čestita. Susjed Ivo je rekao da se on ne misli miješati u naše dvorište, i da je red da odlučimo o svojoj sudbini. Ja sam gledao Lanu, a Stari kad je prolazio pored vrata gdje živi susjed Milan samo pokazao srednji prst, i rekao:

"Evo ti treći entitet, lažovčino jedna banditska!"

Mama je rekla da je Stari paranoičan. Stari je rekao:

"Neka, neka, pusti ti, znam ja da on nikad ne spava, budi se ujutro u pet pa ide na džoging. E džaba mu vala džoging, još malo pa će u pržun, pa nek' tamo trči po dvorištu."

Sutra sam pitao Lanu šta je pržun. Ona je rekla da njena baka i djeda u Baškoj Vodi govore da je to zatvor. Kad sam upitao Starog kako zna da će komšija Milan u zatvor, on mi je samo odbrusio: "Pa, zato što je Hercegovac i svojima je dijelio zemljišta, stanove i kredite." Ja sam pitao Starog zar nismo i mi Hercegovci, porijeklom, Stari mi je rekao da jesmo, ali da ću ja to razumjeti tek kad narastem. I rekao je još: "Znam ja nas, jeb'o ti nas! A sretan život ti je sretan komšiluk." Uto se na prozoru pojavio susjed Ivo, i stari je podigao čašu da mu nazdravi. Komšija Boris je grickao usnu, a komšija Milorad glancao svoju Volgu i pravio se da se sve to njega ne tiče, gledajući jednim okom šta rade Suljo i Haris.