je mogao napisati: \"Slijedecu noc dosli su neki cudni ljudi u uniformama bez oznaka i repetirali oruzje u haustoru da je odzvanjalo na sve strane. Pitali smo se u ciji stan ovi upadaju, jer onog Bore, cete, a sta ce bit\' Srbin nego cet**k, vec smo se rijesili jednom i za svagda. Onda smo culi razvaljivanje vrata nogom, pa kasnije i vristanje teta Marije, dok su Ivu u mrak odvodila dva jaca momka, koje su druga dvojica cekala u autu parkiranom kod garaza da se ne vide dobro iz zgrade. Stara i Murat su nas djecu otjerali s prozora i gledali to sve bez rijeci, da bi konacno, kada se auto sa Ivom nestao iz vida, promrmljali vise onako za sebe:\"Hajd\' nek smo se i ovog ust*se rijesili.\" U zgradi su time sasvim prmjenjeni stanari, jer su vec ranije dosle neke izbjeglice iz Istocne Bosne, a uselili su i hrabri branitelji iz Sandzaka, i poneki student iz Pakistana. I zivot je isao dalje, a na Boru i na Ivu niko vise pomislio nije.