Sokirala me vest da ste otisli zauvek. Ovih dana sam se prisecala mladosti i dana u Muzickoj skoli Tuzla, pocetkom 70-ih. Setih se Vas i na Google upisah vase ime. Tako sam saznala da Vas vise nema. Cesto sam svojoj deci pricala kako sam imala profesora -LJUDINU. Pricala sam kako ste na casovima harmonije obavezno narucivali kafu kod Huse , kasnije Smilje i pili na casu uz obaveznu cigaretu, cemu se direktor Mirko Dusek strogo protivio. Niste obracali paznju na to vec ste nastavljali po svome. Sedela sam u prvoj klupi i preko klupe se naginjala da mi date srk. Bili ste svima nama vise od profesora - drug, brat, roditelj. Hvala vam sto ste postojali u mome zivotu. Nek vam je zemlja laka , SLAVA VAM I HVALA...