Radno iskustvo jest primarno, al postavlja se pitanje kako ga steci. Naime, mali (ne znam nijedan) salje svoje studente u firme, osiguravajuca drustva, itd. da steknu neko iskustvo, niti s druge strane postoje konkursi iskljucivo usmjereni ka studentima. Radno iskustvo u BiH a i na balkanu je jako tesko steci. Moje iskreno misljenje je da bi trebalo dati odredjenu tezinu i prosjeku ostvarenog tokom studiranja, a ukljucujuci i godinu pocetka i zavrsetka studiranja, jer ne mogu se staviti u isti kos onaj ko je zavrsio za 4 godine i onaj ko je zavrsio za 12 godina. Za prosjek ocjena, smatram da se treba (ne sad da bude ispred iskustva) da bude podstrek mladima da uce i da s druge strane da poslodavcu bude indikator da je taj student spreman da uci da se bori za sebe (i za preduzece ujedno). Ali ovdje se vec namece dobro poznati problem: neki studenti crknu uceci, a drugi dobiju na "veresiju".
Mislim da situacija i nije toliko katastrofalna koliko su mladi ljudi razmazeni. Nitko ne zeli da ustaje rano, da radi godinu-dvije bez ikakve plate kako bi stekao radno iskustvo. Dosta odustaje sa ubjedjenjem "Ma od toga svakako ne bi bilo nista."
u nas student(oid)i studiraju po 12 god, uz naravno derneke, izlaske, qrcenja po klubovima, a kad zavrse hoce guzovace - odmah posao u javnom preduzecu. I to su uglavnom oni fakulteti i kadar koji je viska i ima ih ko govana po birou. Sta ces najlakse mu to zavrsit i onako da kaze kako ima fakultet. A najgori su mi ovi svrsenici novootvorenih fakulteta poput Travnika, Foce i dr koje zavrsis onako usput na kafi. Smatram da bi poslodavci prvo trebali gledati koji si fax zavrsio (tezina faxa) i gdje (legalni javni univerziteti a ne ovi novokomponovani), potom godine studiranja, a tek nakon toga ocjena. U prednost trebaju imati djeca boraca, sehida i ali tek nakon sto budu otprilike izjednaceni na konkursu sa drugima a ne i njima davati guzovace naustrb drugih.
Prikaži sve komentare (63)