Beznadje, frustracija i razocarenje radjaju ekstremizam. To je psiholoska pojava i to nema nikakve veze sa vjerskom, rasnom, nacionalnom pripadnoscu. Kada drzava, odnosno drustvo ne funkcionisu sve veci broj ljudi postaju sljedbenici extremnih uvjerenja. Najcesce se to ogleda u mrznji i nasilju protiv drugih i drugacijih jer to najlaksa solucija za odgovorne vodje. "Velika depresija" sa kraja 1920ih godina je izrodila fasizam (znamo kako je to zavrsilo), ratovi u Kini 1937-1948e su doveli do sloma drustva sto je dovelo do izuzetno ekstremne marksisticke struje koja je odgovorna za desetine miliona mrtvih "klasnih neprijatelja", Beznadje u mnogim drzavama latinske Amerike zadnjih decenija je dovelo do enormne pojave sve ektremnijeg i brutalnijeg oblika kriminala u kojem na najsvirepije nacine strada ogroman broj ljudi, svjedoci smo da cak i nedavna ekonomska kriza u europi iako ne previse duboka je dovela do enormnog povecanja ektremizma koji se najbolje ogleda u jednom Breiviku...