Hvala vam najbolji sinovi Bosnei Hercegovine, nasi heroji! Nek' je vjecni rahmet sehidima. Uvjek se sjetim jednog kabadahije iz skolskog dvorista koji je uvijek terorisao druge i slabijima otimao kiflu i krem. Razljuti se jednom jedan momcic, kojemu je dosta bilo terora i opali kabadahiju sakom u nos, a zatim mu dade seriju udaraca, koji kabadahiju oborise s' nogu. Kada se sve malo stisalo i kada se magla, nastala od ovoga iznenadnog dogadjaja razisla, svi smo iznenadjeni cekali reakciju kabadahije. Kabadahija se pridigao, pogledao momcica i seretski izgovorio "Sta ti je bolan, smiri se, ja sam se samo zayebav'o. Da sam sa ja mislio s' tobo biti, ja bi' tebe davno razbiJo", dok je pogledom sarao po dvoristvu i budno registrovao reakcijju prisutnih. Neke stvari me u ovoj "debati" podsjecaju na djetinjstvo i kabadahijin pogled, koji nesumice luta po dvoristu, trazeci izgovor za svoj neocekivani poraz.