Što uteče ispod sablje turske, Što na vjeru pravu ne pohuli, Što se ne hće u lance vezati, To se zbježa u ove planine Da ginemo i krv prolivamo, Da junački amanet čuvamo, Divno ime i svetu svobodu. Sve su naše glave izabrane! Momci divni, isto ka zvijezde; Što su dosad ove gore dale, - Svi padali u krvave borbe, Pali za čest, ime i svobodu. I naše su utirali suze Vješti zvuci divnijeh gusalah. - Proste naše žertve svekolike Kad je naša tvrda postojbina Sile turske nesita grobnica.