a "tvoja istina" je ona prava, tko je u pravu u priči o napoleonu, rusi ili francuzi, prvi ga zovu zločincem, drugi herojem....

ma samo sam pricala o pravosnaznim presudama, zlocinackim organizacijama koje su rusile most na kojem su stajali, o porodici s bebom na heliodromu, o ljudima kojima je pucano u ledja dok su protjerivani preko bulevara, o sebi samoj koja sam bila zrtva fasisticke politike... malo im pustila snimak rusenja mosta, malo snimak slavlja na desnoj obali kada su saznali da je srusen... i tako... :)))) sreca, danas se sve snima, nije bas kao u vrijeme napoleona ;) aj, uzivaj :))) u iducem ratu cete umjesto unistavanja knjiga unistavati mobitele i kamere :D :P :))))

bilo je toga, nije da nije, nisi se sjetila malo pomisliti o trusini, uzdolu, onima odvedenima sa stadiona u bugojnu(koji još nisu nađeni),tisućama protjeranih iz kaknja, kraljeve sutjeske, travnika itd.itd., tuđe rane ne bole, nego tko je u pravu o napoleonu rusi ili francuzi....

joj, meni ti taj napoleon nekako nebitan u zivotu, da izvines nisam zivjela u taj vakat, pa me ne tangira plaho. nisam ja pricala "neciju" istinu, nego pravosnazno presudjeno postojanje zlocinacke organizacije koja je mene licno progonila. dosli ljudi vidjeti mostar,pa ja pricala o mostaru. nisam pricala o drugim mjestima i drugim stradanjima, vec o ovom gradu i kako su ga sistematski rusili oni koji su randesali po tim ulicama, ljubili se na tim mostovima... posebno sam osjetljiva na to jer je moj otac ostao siroce u WWII kada su mu ustase odvele oca, a mati isprebijali na smrt... a ja licno ne mrzim nikog. i zelim vjecni spokoj ili rahmet svakoj nevino stradaloj zrtvi ovog rata, pa tako i svim tim zrtvama koje si naveo. zlo je zlo i ono nema naciju ni vjeru. svako zlo treba podjednako kazniti. ja sam za pravdu uvijek i svuda, svima. ali kad sam na vrh starog mosta cula na indijanskom engleskom pricu kako su ga "muslimani sami minirali", da prostis, pade mi mrak na oci... ;)

i jos nesto , ziganteli... nisam ja sa svojom pricom omiljena ni ovamo... kada se pocne prica o bezgresnoj naciji, nabrojim ja sve komsije Srbe i Hrvate pobijene i protjerane od pripadnika bezgresne nacije. Niko nije cist, niko nije svetac. Pogotovu ne cijele nacije, to je apsurd pomisliti. U datom trenu sam cula datu laz i reagovala. Jednako reagujem kada cujem da "Bosnjaci nisu nikada nikog protjerali ili ubili". Jesu mene protjerali. I Bosnjaci i Hrvati. I maltretirali. A Srbi pucali na mene. tako ti je kada ne pripadas nijednom taboru. nigdje nisi prispio, ali makar ostanes svoj :)))

ma bitna je ta priča o napoleonu, ona govori o tome, da istina nije uvijek jedna, makar i presuđena od nekog suda, po tom sudu milošević nije zločinac, jer mu nisu presudili, ako karadžić i maldić kihnu prije pravomoćne presude ni oni neće biti zločinci ili ipak hoće, za nekog, tako da ispravljati nekog ne znači govoriti apsolutnu istinu, jer takve nema. što se tiče mosta, nisam mostarac, pa nemam neki osjećaj o njemu, kao vojnik, ako je preko njegaprebačen ijedan metak od koga je mogao poginuti moj vojnik, most je legitiman vojni cilj, a prebacivan je i metak i ostali vojni matrijal i ljudstvo, jer bože moj, tome most i služi, dakle mene čudi, da prije nije srušen. znam da je povjesna vrijednost, znam da nekom intimno puno znači, ali ni jedan most ili sličan objekt, ne vrijedi ljudskog života, bez obzira koliko star bio....

vidi... ja nisam od onih koji se zalazu za borbu za nesto po bilo koju cijenu. nisam patriota, patriotizam mi je smijesan i smatram ga pogonskim gorivom za budale da pristanu biti topovsko meso. ali s nama se ne bi slozili momci koji su poginuli za taj most, braneci ga. meni je taj most puno znacio. ne most kao most, vec sve ono sto on predstavlja i znaci. jer nije on sam sebi svrha. ja sam sisla na neretvu, rizikujuci da poginem, i iz neposredne blizine gledala kako ga ruse. plakala sam kao da mi najrodjeniji umire. ne zbog mosta, vec sto sam tada fizicki vidjela kako se ruse nasi prijasnji zivoti, prijateljstva, sve lijepo sto smo imali... cudna je ta veza mostaraca i mosta. ali, nisam pricala o legitimnosti rusenja, vec o lazi da su ga minirali sami muslimani. a most kao most-on je opet tu, ali ovako okruzen mrznjom, lazima, zlocinima - sa svih strana - meni ne znaci bas previse. mada sam malu cim je prohodala odvela da ga predje. radi zara. ;)

ne bih rekao iz napisa da ti most ne znači puno, baš suprotno, poštivam, mostovi spajaju obale, ali vrlo često razdvajaju ljude, razdvajati ljude nije dobro, ipak, ima nešto gore od toga, kad ih na silu spajaš, ako me razumiješ, šta hoću reći...

savrseno razumijem ;) od sile hajra nema. nikome. a most kao most mi je kao djetetu bio fascinacija, a kasnije mi je znacilo sve ono sto je predstavljao-dusu ovog grada. most stoji, ali duse nema. dzaba. mozda je nekom fino ovako, svako u svom toru i mozda neko likuje sto je sad na mostu vecinom jednonacionalno okruzenje. ja nisam od tih. meni fale tu i Ante i Jovo... tako sam odrasla, tako sam odgojena. most je samo gradjevina. ali njegovim rusenjem simbolicno je sruseno sve sto je mostar cinilo mostarom. njegovom ponovnom izgradnjom je napravljen samo most, sve drugo je ostalo na dnu neretve. nazalost.

vidiš, moj otac je zagorac, majka bosanka(okolica tuzle), kako bi rekao stari, najgora hrvatska mješavina u jednom džepu flaša u drugom nož, kraj moga oca je totalno jednonacionalna, a kraj moje stare multietnički, kad usporedim jedan i drugi, nebo i zemlja, zagorje, kao da si sošao u austriju, ljudi ne opterećeni politikom, o naciojama se uopće ne priča, ako se svađaju, svađaju se zbog posla, međe, cura, ratovali na svom terenu nisu od bune matije gubca, a i tada nisu ratovali iz nacionalnih ili vjerskih razloga, u tuzli sve obrnuto, pa ti meni reci, da li je u ovim krajevima multietničnost bogatstvo ili prokletstvo......