svi smo mi dobili poneku pljusku u zivotu,kada smo to debelo zsluzili.ali od toga nije bilo nikakvih posljedica.malo suza,malo gundjanja,onda mamin zagrljaj i proslooo.
ali OVO,ovakvo izivljavanje,sutnja ukucana i okoline i kao kruna svega SEDAM GODINA,pa to je strasno.isto kao i onaj mali djecak iz hadzica,kojeg su ubijali batinama,do smrti.zbog takvih bih bez razmisljanja ,uvela smrtnu ,i to kao jedinu opciju.
bas kao jedinu opciju. i opet to ne bi bilo dovoljno. djeteta vise nema. a ono sto je prozivjelo, prozivjelo je u agoniji, patnji, strahu. nema toga cime se to moze platiti...
