Kikseru, 600 godina su ti nasi pretci guzili mame, sestre, cerke, zene, rodice, prijateljice, komsinice ...... razumijem tvoju frustriranost. Mada u tvom slucaju zavrsnica je jos gora. tvoj deda (Turski potomak) je guzio svoju cerku (koja je takoder potomak hrabrih Turskih bojovnika) i tako si ti dosao na svijet (incestno kopile), ali deda tu nije stao, poceo je guziti i tebe cim si prohodao, i guzi te i dan danas. Tako da je tebi deda u stvari i tata i deda i ljubavnik. Kao sto rekoh - nije ti lako. Ali bar sada ti je jasno zasto si retardiran. Taman kad si malo trebao da dodes sebi, uhvati te i stric guziti. Dodijala mu tvoja mama tj. njegova sestra pa poceo i tebe lupati. Naravno ne zaboravljamo dedu koji i striku(svog sina) guzi svo vrijeme. Ma gdje je tu kraj?? Nema ga jedino ti ne guzis, mada bi rado i mamu i striku i dedu(ljubavnika), ali ne mozes jer si uz sve to inpotentan. Zazo se niko i ne ljuti na tvoja lupanja. ako trazis identitet, ima samo jedno objasnjenje za tebe.
EVO ŠTA KAŽU TURCI
Osmanskoturski povjestnik Aali (1542.-1599.), rodom iz Galipolja, trideset je godina živio u Bosni na dvoru bosanskih valija (namjestnika). On je prvi u turskoj povijesti bosansko-hercegovačke Muslimane nazvao Hrvatima. U svomu djelu Tarihi Aali on piše (prijevod dr. Safvet-bega Bašagića):
"Što se tiče plemena Hrvata, koji se pripisuje rijeci Bosni, njihov se značaj odrazuje u veseloj naravi; oni su po Bosni poznati i po tekućoj rijeci prozvati. Duša im je čista, a lice svijetlo; većinom su stasiti i prostodušni; njihovi likovi kao značajevi naginju pravednosti. Golobradi mladići i lijepi momci poznati su (na daleko) po pokrajinama radi naočitosti i ponositosti, a daroviti spisatelji kao umni i misaoni ljudi.
Uzrok je ovo, što je Bog - koji se uzvisuje i uzdiže - u osmanlijskoj državi podigao vrijednost tomu hvaljenom narodu dostojanstvom i čast njihove sreće uzvisio kao visoki uzrast i poletnu dušu, jer se među njima nasilnika malo nalazi.
Većina onih, koji su došli do visokih položaja (u državi) odlikuje se velikodušjem to jest čašću i ponosom; malo ih je, koji su tjesnogrudni, zavidni i pohlepni. Neustrašivi su u boju i na mejdanu, a u društvu, gdje se uživa i pije, prostudušni. Obično su prijazni, dobroćudni i ljubazni. Osobito se odlikuje ovo odlično pleme vanrednom ljepotom i iznimnim uzrastom...
Bez sumnje Bošnjaci, koji se pribrajaju hrvatskom narodu, odlikuju se kao prosti vojnici dobrotom i pobožnosti, kao age i zapovjednici obrazovanošću i vrlinom; ako dođu do časti velikih vezira u upravi su dobroćudni, ponosni i pravedni, da ih velikaši hvale i odlični umnici slave" (Krunoslav Draganović - O. Dominik Mandić, Herceg-Bosna i Hrvatska, Laus, Split, 1991.).
Evlija Čelebi (Čelebija), glasoviti turski putopisac XVII. st., putovao je Bosnom 1660. i 1661. U svomu putopisu više puta spominje Hrvate u Bosni. Tako kaže, da je "jezik bosanskog i hrvatskog naroda" čist. Njemu je dakle jezik Bošnjaka i Hrvata jedan te isti, hrvatski. Livno i Bihać su mu hrvatski gradovi. Hrvate on nalazi i u Boki Kotorskoj. Navodi, da su stanovnici Herceg-Novoga Arnauti, Bošnjaci i Hrvati. Čelebija dva puta spominje muslimane u Bosni, koje naziva Hrvatima. U neposrednoj blizini Foče na Drini, u starom gradu Prači, njemu (Čelebiji) "dadoše 50 hrvatskih momaka pod oružjem za pratioce". Na Gatačkomu polju "dobi 300 lijepih po izbor hrvatskih gazija (junaka)". Pridjevak gazija (junak) mogao se dati jedino muslimanima. Fehim ef. Spaho, reis-ul-ulema (vrhovni vjerski poglavar) svih muslimana u kraljevskoj Jugoslaviji, u svomu članku Hrvati u Evlija Čelebijinu putopisu kaže: "Za proučavanje naše hrvatske prošlosti osobito je značenje, da nam se otvore i učine pristupnim turski izvori"
kikseru ne vrijedi im objasnjavat , ocito nikad nisu culi za bijelu i crvenu hrvatsku. za sve neuke - crvena hrvatska je bila na prostoru bih i dalmacije
