Imao sam sličnu situaciju. Bio sam nešto stariji od ove male. Otac mi je umirao od raka i svi smo se trudili da njemu ugodimo. Tada sam imao samo jednu želju da ozdravi i što duže poživi....
Kakogod neko gledao na ovo, meni je zaista čudno da je dijete od 11 godina opterećeno svojim vjenčanjem!?
Briga me za pluseve i minuse, ali bih zaista volio čuti je li ovo po vama uredu?
Imali smo par priča gdje je djevojka umirala od raka i njen momak ili prijatelj (davno bilo) joj je ispunio želju da se uda.
Slična priča bila krajem decembra prošle godine, gdje se: "Britanka Cola Glenny (22) udala se u bolnici za svog zaručnika Felixa Glennyja (23), nakon što mu je dijagnosticiran neizlječivi rak crijeva."
Ovo su mi potpuno OK i humani potezi, vrijedni poštovanja, a ovo gore.... ne znam?!
ma sta je li u redu?! cudno do p.m.! kako mrzim taj momenat kod curica kada se od najranijeg djetinjstva sanjaju samo udati i onda polete sto prije-to bolje, samo da se udaju (za koga, zasto, kakav ih zivot ocekuje i ostale "sitnice" su totaliska nebitne i sporedne) i kada vrlo brzo mine sva frka-strka oko glamuroznog vjencanja (koje se hoce posto-poto, taman da se i kredit za isto uzme!) onda pocnu stizati racuni za naplatu, milioncek obaveza, djeca cvile i vriste, muz se ceska po ciferici dok gleda tekmu smrdljivih noga na stolu i valjda tek u tom trenu skontaju da je sve to bila cijena jednog glamuroznog dana o kojem ni trena nisu unaprijed promislile... i jos podhranjivati takve mastarije kod djece na ovako morbidan nacin... jako mi je zao oboje, ali dan su mogli provesti mnogo kvalitetnije.
Bravo djevojke, hvala za iskrene odgovore.
Meni su najslađe one romantične prosidbe od skakanja iz aviona, preko valjanja po cesti, do ronjenja u moru, pa na utakmicama... :-)) što vodi u neku drugu krajnost, čak nije ni romantično više. A kao vrhunac svega, tu su glamurozna vjenčanja (i na kredit ako treba, kao što @vinja reče), na kojima se obavežu da će dijeliti i dobro i zlo dok ih smrt ne rastavi.... kako dirljivo, suza mi krenu.... ali ipak i prije svega toga sastave jedan poduži predbračni ugovor da ne bi neko nekog poslije prevario. :-)))
Svi smo mi pomalo romantični, zaljubljivali se, voljeli.... ali ne treba od toga cirkus praviti. Brak je veoma ozbiljna stvar, trebaju dvoje sjesti i lijepo se dogovoriti, a ljubav je potrebna kao neka energija koja će to učvrstiti, držati zajedno i gurati naprijed.
McMoy, ma meni je ok da svi mi imamo razlicite snove i da stremimo njihovom ostvarenju... neko sanja konja, kao nasa gagi, pa ga ne dobije neko sanja princa, pa dobije konja... :D
elem, sve pet. ali u veeeeelikom broju slucajeva (da ne kazem vecini!) cure koje su ovako nalozene na vjencanje kao vjencanje, kao sam cin, vjencanje kao samo sebi svrha (bez i najbljedje vizije s kim konkretno!) se taaaaako grozno razocaraju kad prodje taj "jedan dan kada su se osjecale kao princeze".
ni ja gagi nikada nikada nikada nisam mastala o vjencanju. nisam se zeljela udati uopste, dok nisam srela mm. skontala da je on savrsena osoba za mene, otisli fino potpisali sta treba, onda smo morali odvesti na rucak roditelje koji su nasilno dosli tu i eto. ali zato se pored njega svaki dan osjecam kao princeza ;) ne trebam uzeti kredit za to, ne trebam haljinu koja mi se saplice oko noga, ne trebam pompu, cirkus, ni 300 ljudi koji se vesele. ali svi smo smo razliciti.
