Na Duvanjskom polju slavnom, u vremenu onom davnom, tisuć' ljeta i još više, Tomislava, ljutog lava, Hrvati okruniše. Ponosna si vazda bila, Herceg-Bosno naša mila, i sa Une i sa Drine, ne daju te Hrvatine. Sve ti što nam ruše, ognjišta nam popališe, zapamtite bezvjernici, svak' je onaj kratkog daha, dirnel' Boga il' Alaha. Ponosna si vazda bila, Herceg-Bosno naša mila, i sa Une i sa Drine, ne daju te Hrvatine. Korak ide za korakom, pjesma teče za sevdahom, svako srce pjesmu pjeva, nikad više nam tuđine, niti tebe dušmanine.