Gospođa priča ono za šta je dobro plaćena. Njen fond ima veoma zanimljivu listu donatora:
British embassy in Belgrade, Charles Stewart Mott Foundation, Civil Rights Defenders, European Commission, French Catholic Committee against Hunger and for Development – CCFD, Institute for Sustainable Communities Serbia, National Endowment for Democracy, Norwegian Ministry of Foreign Affairs, Open Society Institute, Organization for Security and Cooperation in Europe – OSCE mission to Serbia, Robert Bosch Stiftung, Rockefeller Brothers Fund, Serbian Fund for an Open Society, Swiss Ministry of Foreign Affairs, USAID, United States Institute of Peace.
Gospodja :-))))
Ja bi rado ovu "gospodju" poslao na krstarenje sa somalijskim piratima, ili na neke druge egzoticne destinaceije.
Mozda sa tamilskim tigrovima, Cecenima, meksickim i kolumbijskim narko kartelima.
Da se odmori od mrskih Srba i da malo provodi vrijeme sa ljudima s kojima dijeli moralne vrijednosti.
Pa kako da je nazovem.. :-)
Hehe, vidim da joj želiš sve najljepše..
Što se mene tiče, znam samo da joj ne bi bilo prijatno, ukoliko bih je slučajno srela negdje na ulici.. Doduše ni Čedi.. Ne bih ih ćutke mimoišla, definitivno.. Ljudske nule, prodane duše, koje zalužuju samo prezir, a prezir je grehota ne podijeliti...
Ja se uvijek pitam kako ti ljudi hodaju ulicom. Pretpostavljam da imaju obezbjedjenje, ali dovoljno je da te ljudi svaki dan gledaju s prezirom, pa da pozelis da te nema. Bar bi se tako svako normalan trebao osjecati. Narocito ako je prezir opravdan, a u ovom slucaju definitivno jeste. Nije mi prijatno ni pricati o njima. Kao kad dignes neki kamen iz zemlje, a ispod njega razne ljigave bube i gliste, pa samo hoces da spustis kamen i zaboravis sto prije da ti ne pokvare apetit.
Baš lijepo poređenje..
Ma u Bg ljudi inače malo obraćaju pažnju na bilo šta, a oni se kreću u nekim svojim krugovima, ali eto, ukoliko sudba nanese susret, držim se spremnom, a i ako ne nanese, nema veze, vjerujem da nisam jedina :)