Pjesma Nike Miroševića "Kairski bazar" posvećena Ivi Andriću:
Mujezin pjeva sure svome bogu
Alah da mu oprosti jerbo lažno pjeva
Nije to ljubavi već pjesma gnjeva
Poziva na kavgu a odbija na slogu.
Pastirova koza, vezana za nogu,
Oko sebe mlijeko nevješto proljeva,
A muhe se kupe. Lijeni Arap zjeva
U prljavu svoju obavijen togu.
U prašini gustoj djeca zamazana
Otresaju nečist sa čupave glave,
Dok džamija stara, ko krastava rana
Zapušteno zjapi, svjedok prošle slave,
K nebu se uzdiše miomiris gnoja
I Homerov masni dio ovnujskoga loja.
Odgovor Ive Andrića svom prijatelju:
''Naročito me veseli tvoja lepa zbirka pesama, u kojoj ima i jedna posvećena meni. Mene također ova sredina smrada, loja, lenosti i pokvarenosti poklonika arapskog varalice guši, pa sam više u Beogradu nego u Bosni.''
To je sustina! On je mrzio 'poklonike arapskog varalice' a oni njega nikad nisu, niti ce, prihvatiti. Bosanski moze biti, ali u onoj mjeri u kojoj ga svojim dozivljavaju bosanski srbi i hrvati. Kad su u pitanju bosnjaci, tu je stvar najkomplikovanija; muslimani ga ne vole, ateisti i agnostici pate za njim.