Prošlo je 39 godina od smrti nobelovca: Sarajevski sud još nije odlučio čiji je Andrić
"Sve moje je iz Bosne", kazao je jednom prilikom Andrić. Tom rečenicom je najbolje objasnio način na koji je Bosna bila u središtu njegovog književnog opusa.
Međutim, svojatanje, kao i osporavanje, ovog velikog pisca nastavlja se među balkanskim nacionalnim korpusima i četiri decenije poslije njegove smrti.
Proces koji se vodi na Kantonalnom sudu u Sarajevu po tužbi Zadužbine Ivo Andrić iz Beograda protiv Matice Hrvatske iz Sarajeva, samo je jedan od ilustrativnih primjera.
Niko nema vlasništvo nad Andrićem
Naime, Matica Hrvatska iz Sarajeva je u svojoj ediciji "Hrvatski pisci u BiH u sto knjiga“ 2007. godine objavila četiri knjige Ive Andrića: "Prokletu avliju“, "Na Drini Ćupriju“, "Travničku hroniku“ i izbor iz najznačajnijih Andrićevih pripovjedaka.
Kada su za to saznali u Zadužbini Ivo Andrić u Beogradu, tužili su Maticu hrvatsku u Sarajevu i prvostepeno dobili u Općinskom sudu u Sarajevu. Žalbeni postupak se trenutno vodi na Kantonalnom sudu u Sarajevu, a još uvijek nema naznaka kada bi konačna presuda mogla biti donesena.
"Očekujemo neku vrstu pravde. Niko nema vlasništvo nad Andrićem u nacionalnom smislu. Andrić je i hrvatski i bosanski i srpski pisac. Ali on je i evropski i svjetski pisac“, rekao je za Klix.ba Mirko Marjanović, nekadašnji predsjednik Matice Hrvatske Sarajevo i urednik pomenute edicije.
Naglasio je da do danas ništa nije riješeno, jer "postupak u Kantonalnom sudu još uvijek nije došao na red“.
Upravnik Zadužbine Ivo Andić iz Beograda Dragan Dragojlović je ranije isticao da Zadužbina nikada nije odobrila da se Andrić štampa u biblioteci koja ga svrstava u nacionalne književnosti van srpske, za koju se, po Dragojloviću, Andić za života opredijelio.
U iščekivanju presude Kantonalnog suda u Sarajevu, obje strane se nadaju pozitivnom ishodu postupka.
Osporavana doktorska disertacija
Ivo Andrić je rođen 9. oktobra 1892. godine u Docu na Lašvi (Travnik). U Višegradu završava osnovnu školu, a u Sarajevu 1903. godine upisuje Veliku gimnaziju (Prva gimnazija Sarajevo). U oktobru 1912. godine upisuje studij u Zagrebu na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta. Sljedeće godine prelazi u Beč, gdje posjećuje predavanja iz historije, filozofije i književnosti. Godine 1924. na Filozofskom fakultetu u Grazu brani mnogo osporavanu doktorsku disertaciju pod nazivom Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine.
U uvodnoj fusnoti doktorskog rada Andrić naveo da njegov znanstveni rad nije kritika islamske kulture, nego "kritika onih posljedica na jednu kršćansku, slavensku zemlju". Međutim, odmah u uvodu se može uočiti kakvo je mišljenje Andrić imao o Turcima, objavio je nedavno Frankfurter Allgemeine Zeitunga (FAZ) .
"Turska vladavina je, prema Andriću, vodila do 'podivljalosti običaja i nazadovanja u svakom pogledu'. Andrić Bosnu i Hercegovinu za vrijeme vladavine Turaka vidi kao 'moćnu utvrdu protiv kršćanskog Zapada'. To su, međutim, riječi i mišljenja iz jednog drugog vremena. Ona potječu od jednog diplomata, a ne od pisca Andrića. Njegova disertacija je važna dopuna za razumijevanje djela Ive Andrića", napisao je ugledni FAZ.
Univerzalnu književnu veličinu i svjetsku priznatost Andrić je ostvario svojim proznim opusom: nizom pripovjedačkih zbirki, te romanima "Travnička hronika" (1945), "Na Drini ćuprija" (1945), "Gospođica" (1945), "Prokleta avlija" (1954) i "Omer-paša Latas" (1976, posmrtno).
Andrić je prvi čovjek s prostora bivše Jugoslavije koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Polovinu novčanog iznosa nagrade je odlučio pokloniti za unapređenje bosanskohercegovačkog bibliotekarstva, što dodatno potvrđuje njegovu ljubav prema BiH.
Umro je u Beogradu 13. marta 1975. godine.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
Bingo City Centar se otvara sutra na Ilidži: Evo šta nudi novi tržni centar u Sarajevu
