Tužna i potresna priča. Običan čovjek se rastuži preispitujući savjest šta da uradi, poslati koju marku, neku potrebu.... ali nažalost ovakve bolne priče jedna drugu smjenjuju, novine i portali svakodnevno su zasuti sličnim ili još gorim sudbinama. Ne možeš zakoračiti na ulicu, stati na semaforu, da neko nije ispružio ruku, nosa papirić traži pomoć. Jesu li ovakvi slučajevi SAVJEST pojedinca ili SAVJEST društva i institucija? Bilo je sirotinje i teških sudbina i u SRBiH ali je tadašnje društvo imalo odgovor. Neizmjeran je bijes da smo se toliko sunovratili.