Emina u školu ide bez užine, sama brine o bolesnoj majci i sanja da upozna Džeku
Prije jedanest godina rodila je djevojčicu Eminu, danas odličnu učenicu osnovne škole u Memićima, koja zajedno s majkom živi u neuslovnoj prostoriji alternativnog smještaja za porodice u stanju socijalne potrebe.
Pred svaku zimu njima se ledi krv u žilama, jer ne znaju da li će imati hranu i ogrjev i da li će dočekati novo jutro.
"Na raspolaganju imamo 15 kvadrata, odnosno jednu prostoriju i kupatilo koje je u vlasništvu Općine Kalesija. Ovdje smo sedam godina, a vjerujte da smo ljetos u kući zatekli zmiju. Zimi puše na sve strane i kada nema drva ili ćumura bukvalno se smrzavamo“, kaže Šefika Mujkić za Klix.ba.
Mjesečno primaju 150 KM
Dan prije naše posjete u domu porodice Mujkić suze i zebnju su donekle zamijenili osmjesi.
Na njihova vrata pokucali su dobri ljudi, koji su posredstvom Fondacije Ligft for Tomorrow, donijeli neophodne kućne potrepštine.
"Od stalnih primanja na raspolaganju imamo 150 maraka socijalne pomoći. U taj iznos je uračunat i dječiji dodatak za Eminu od 20 maraka. Međutim, meni je mjesečno potrebno 125 maraka za lijekove“, govori Šefika dok nam pokazuje listu prepisanih lijekova koje mora u toku mjeseca kupiti.
Ljekari su joj konstatovali da je u stanju duboke depresije i da ima hepatitis C. Dok leži pokrivena dekom, Šefika pokazuje na plaketu Općine Kalesije koja je posthumno dodjeljena njenom ocu Smajilu Mujkiću, a koji je položio život u odbrani BiH 8. augusta 1992. godine u Hemlijama.
"Prije tri godine pozvali su me iz Općine Kalesije kako bi mom ocu posthumno dodjelili plaketu Zlatnog ljiljana. Nakon toga nikad me niko nije pitao kako i gdje živim. Noći i noći sam preplakala, a najteže mi pada činjenica što moje dijete nema šta da jede i što u školu ide bez užine“, govori kroz suze Šefika.
Kaže kako je odrasla u Prnjavoru u blizini Kalesije. Međutim, njen djed je kompletnu imovinu dodjelio amidži, dok je ona sa porodicom morama u podstanare. Otac joj je radio u ŽGP Sarajevo, majku je izgubila osamdesetih godina dok, kako kaže, nema kontakata sa bratom.
"Moj brat nas nikad nije došao vidjeti, dok je nas Eminin otac ostavio za vrijeme moje trudnoće. Uspjela sam je othraniti, upisati u školu, ali ne znam šta će biti sa nama već sutra. Nekad imamo samo jedan krompir u kući, a da ne pričam kako Emina slatkiš ne vidi mjesecima“, priča uplakana majka.
Odlična učenica
Njena kćerka je, kako to narod kaže, lijepa kao slika. Uprkos velikim životnim nedaćama bori se u školi za odličan uspjeh. Kaže kako ima petica i četvorki, da voli bosanski i da je "Vlak u snijegu“ posljednja knjiga koju je pročitala.
"Najviše mi je žao moje mame. Ona mi je sve u životu. Kada vidim kako plače i meni se srce cijepa“, odgovara Emina iskreno na naša pitanja. Iznad televizora postavljeni su crteži s imenom Edin. "Je li ti ovo simpatija“, pitamo Eminu, a ona kroz osmijeh odgovara:
"Nije, nemam simpatiju. Crteži su posvećeni Edinu Džeku, fudbaleru kojeg uistinu volim i radujem se svakoj utakmici koju mogu gledati, a na kojoj on igra. Moja najveća želja je da se upoznam s Džekom, da ga vidim ili fotografišem se s njim“, kaže Emina.
O ostalim željama, na kraju naše posjete njihovom skromnom domu u Memićima Emina je rekla:
"Rastem svakim danom i voljela bih da kao moje drugarice imam svoju sobu. Naravno najviše od svega bih voljela da moja majka poživi i da ozdravi“, reče Emina, iskreno, baš onako kako to djeca znaju.
Porodicu Mujkić možete posjetiti u Memićima kod Kalesije, stotinjak metara dalje od Osnovne škole ili ih kontaktirati na broj 061 086 097.
Ukoliko finansijski želite pomoći porodicu Mujkić možete to učiniti preko žiro – računa u NLB banci – filijala Kalesija. Iban Ba – 3913 214 103 4955 9809. Broj partije deviznog računa: 103 495 598 na ime Šefika Mujkić.
Severina ili Irina: Kome bolje stoji mini haljina koja ne može proći nezapaženo?
