@Jo..
Namjenska industrija BiH, prije svega FBiH, je garant stabilnosti i sigurnosti suvereniteta i teritorijalnog integriteta naše domovine.
Da ne pominjemo radna mjesta, koja ista obezbjeđuje.
Sjetimo se akcije "Pretis" i izvučenih 800 projektila za ručni bacač OSA M79, kao i 300 minobacačkih granata kalibra 120 milimetara.
Da na početku agresije nije bilo ovog plijena, pitanje bi bilo, kako bi se danas nazivalo Sarajevo!?
Vječni rahmet sinu bosanskom Safetu Hadžiću.
O tome i pricam kad kazem fabrika od strateskog znacaja.
Fabrika poput Pretisa je dio odbrambenog mehanizma jedne drzave, a u nasem slucaju je kljucna za opstanak drzave. Pored Pretisa tu je i niz drugih fabrika koje treba ocuvati po svaku cijenu kao sto su "Igman", "Zrak", "Pobjeda", i druge.
"Know How" i proizvodni kapacitet je vazniji od "stojece" armije jer i najveca vojska na svijetu ako nema kapacitet samostalnog opskrbljivanja prestaje biti efektivna borbena sila cim im nestane municije. Najbolji primjeri su Indijsko-Pakistanski ratovi, to jest ratovi izmedju dvije ogromne zemlje koje nemaju gore navedeno, a svi su se zavrsavali u roku od par sedmica jer bi obje strane bile primorane na primirje zato sto nisu vise bile u stanju da nastave djelovanje zbog nedostatka municije, a sve postignuto u borbenim djelovanjima se je najcesce moralo vratiti za pregovarackim stolom.
Primjer je i rat izmedju Irana i Iraka gdje su obije zemlje zavisile od opskrbe iz vana sto je onda stranim mesetarima dalo mogucnost da indirektno upravljaju sukobom i da ga razvlace koliko im volja, pa cim bi Iracani preuzeli inicijativu oni zavrnu pipu njima, a oruzije daju Irancima, kad ovi drugi preokrenu stvari samo zamjene uloge i proizvod je 8 godina brutalnog sukoba, obje drzave na koljenima, 1,3 miliona mrtvih, a niko nije postigao nista i granice vracene na one predratne.