Temeljna pretpostavka poticaja, ogleda se u pozitivnom efektu na razvoj tehnologije, prinosa, snižavanju ulaznih troškova, te u konačnici pojeftinjenju proizvoda za građanstvo i industriju. Zagovornik sam i praktikujem praksu "Kupujmo domaće", ali ukoliko je naša hrana toliko bolja, kvalitetnija i zdravija od uvozne kako sami tvrde, zašto su onda našim proizvođačima uopće potrebne tako sveobuhvatne subvencije i zaštite proizvodnje? Simptomatično je da poljoprivrednici više vremena provode po agencijama i ministarstvima, tražeći upute kako doći do budžetskog novca, umjesto da razmišljaju kako da isti zarade prodajom vlastitog proizvoda i vrijeme utroše na traženje odgovora na pitanja: Šta se isplati proizvoditi? Šta ljudi traže? Šta uvozimo, a može se jeftinije proizvesti kod nas?