Temeljna pretpostavka poticaja, ogleda se u pozitivnom efektu na razvoj tehnologije, prinosa, snižavanju ulaznih troškova, te u konačnici pojeftinjenju proizvoda za građanstvo i industriju. Zagovornik sam i praktikujem praksu "Kupujmo domaće", ali ukoliko je naša hrana toliko bolja, kvalitetnija i zdravija od uvozne kako sami tvrde, zašto su onda našim proizvođačima uopće potrebne tako sveobuhvatne subvencije i zaštite proizvodnje? Simptomatično je da poljoprivrednici više vremena provode po agencijama i ministarstvima, tražeći upute kako doći do budžetskog novca, umjesto da razmišljaju kako da isti zarade prodajom vlastitog proizvoda i vrijeme utroše na traženje odgovora na pitanja: Šta se isplati proizvoditi? Šta ljudi traže? Šta uvozimo, a može se jeftinije proizvesti kod nas?
Pa slažem se s tobom, ali mislim da je i problem u zakonu, odnosno politi koja dozvoljava to ili kojojm se to inicira pa ljudi onda to hoće da iskoriste... Mislim da neki proizvodi idu ko halva i da ne trebaju poticaji, ali da država za određene proizvode mora davati poticaje za one proizvode gdje je cijena formirana s njene strane ;)
@Amaru Shakur Kolega, poenta je da poticaji i subvencije nemaju efekta, kupujemo sve više nekvalitetnu i sve više skupu hranu, umjesto da se dešava obrnuta situacija. Ukoliko se poljoprivredna proizvodnja svela na opstanak pod isplatom poticaja, a mi i dalje (godinama) kupujemo nekvalitetnu domaću hranu, onda poticaji nemaju smisla, nešto kao grantovi i subvencije GRAS-u, pa pogledajmo kakvu uslugu javnog prevoza imamo i gdje se nalazi GRAS. Kolega, ukoliko neka mjera nema dugoročnog efekta, treba je preinačiti ili ukinuti.
PRIKAŽI ODGOVORE (4)
Prikaži sve komentare (16)