Iako postoje fastfood sa michelin zvjezdicom gdje obrok košta 10-20e, u većini restorana nećete proći ispod 200e po osobi. Tako da je to ionako za odabranu klijentelu sa istančanim okusnim pupoljcima, kojoj nažalost ne pripadam. Više sam ljubitelj "konkretnog" obroka za realnu cijenu, ali nije da nebi probao Wagyu govedinu sa bijelim tartufima i pačjom jetrom npr. Koliko sam novca bacio na kafe, suvišne gluposti ili ugođavanju drugima, vjerujem da sam se i sam mogao počastiti par puta godišnje.
Sjećam se jednog komšije, inžinjera koji je imao tek prosječnu platu kao nastavnik. Njegova logika je bila sušta suprotnost svemu što dan do tada naučio. On ne jede čokoladu svaki dan niti baca pare na grickalice ili poroke, on npr. svako 2 mjeseca nabavi čokoladu od 50ak KM (Amadei mislim) sa 10-tak kockica i uživa uz svoj matcha čaj dok traje. Jednom godišnje je odlazio u Italiju na par dana, nosio krojena odijela i košulje koje su nadživjele sve što smo imali. Vrlo malo, ali vrlo kvalitetno.