Srbija trenutno nema kapacitete (ni ljudstvo ni tehniku) da vodi uspješne samostalne napadačke ratove protiv svojih susjeda. Srbija je potpuno geografski okružena zemljama članicama NATO saveza. Za zvanični Beograd, uvlačenje u vojni konflikt sa Bosnom preko RS bi značilo kršenje međunarodnog sporazuma i prekid evropskih integracija, uvođenje katastrofalnih ekonomskih sankcija i direktan vojni sukob sa zapadnim silama, što bi neutralisalo sav navodni ekonomski i vojni rast.
Dovoljno su jaki da parkiraju tenkove i vojna vozila na entitetsko razgraničenje i kažu 'od danas je ovdje granica'. Gdje je nama vojska da napada i vodi vojne akcije? Čime i kako? Ne možemo i ne smijemo običnog Dodika u sred Sarajeva uhapsiti a mi da pričamo neke bajke. Nije isto ono vrijeme kad su nas napadali pa si bio primoran da se organizuješ i braniš kućni prag, oni danas de facto već imaju što im treba.
Današnji bezbjednosni sistem kroz kantonalne MUP-ove i oko 5000 vojnika i oficira OS BiH, prisustvo međunarodnih vojnih snaga sa pravom upotrebe sile i potpuna promjena vojnog balansa čine reprizu 1992. godine vojnički i politički nemogućom. Tenzije koje danas gledamo dio su političke borbe i hibridnih pritisaka, a ne priprema za stvarni rat. Da bi neko napao teritoriju koju brani npr. 10.000 motivisanih vojnika, napadaču je u startu potrebno 30.000 do 50.000 vojnika u prvoj liniji.