Šta se krije iza udobnosti automatskog mjenjača? Auto ugodniji u vožnji, ali "jede" kočnice

Ručni mjenjač je komponenta u izumiranju u autoindustriji. Elektrifikacija, razvoj modernih automatskih mjenjača prilagođenih pristupačnijim i manjim klasama automobila, ali i sve izraženiji trend među kupcima da biraju automatike, ubrzavaju njegov nestanak.

Iako još uvijek ima vjerne pristalice, posebno među ljubiteljima automobila i vozačima koji uživaju u većoj kontroli nad vozilom, ponuda modela s ručnim mjenjačem iz godine u godinu jednostavno kopni.

Zato vozači sve više uživaju u prednostima automatskog mjenjača, koji ne samo da povećava udobnost vožnje, posebno u gradskoj vožnji, već pruža i veću sigurnost prilikom kretanja na uzbrdici. Uz to, nema bojazni od ubacivanja u pogrešan stepen prenosa, a u određenim uslovima automatski mjenjač može doprinijeti i smanjenju potrošnje goriva. Kod hibridnih i električnih vozila drugačije opcije praktično i nema, pa automatski mjenjač postaje jedini izbor.

Ali nije sve tako bajno. Naime, pored skupljeg održavanja, problem je i to što kočnice kod takvih automobila često ne traju ni približno dugo kao kod verzija s ručnim mjenjačem. Posjetili smo jedan privatni servis u Sarajevu kako bismo se uvjerili zašto kočioni diskovi i pločice traju kraće nego kod automobila s ručnim mjenjačem.

"Kod novijih automobila nerijetko ne izdrže ni 50.000 kilometara, a čest je slučaj i ubrzanog trošenja zadnjih kočionih komponenti, na koje vlasnici automobila s ručnim mjenjačem ponekad gotovo i zaborave", kaže mehaničar.

Kod hibridnih i električnih automobila priča je drugačija jer oni koriste regenerativno kočenje. Kod klasičnih benzinaca i dizelaša s automatskim mjenjačem bez elektrifikacije, situacija je nešto drugačija. Osim što intenzitet kočenja motorom nije isti kao kod ručnog mjenjača, nema ni regeneracije energije niti usporavanja pri puštanju pedale gasa, pa vozač češće mora koristiti papučicu kočnice. Samim tim, kočione komponente se više troše, jer je mogućnost usporavanja manja, naročito prilikom vožnje nizbrdo.

Vozači pomoću ručica iza upravljača, ukoliko ih automobil posjeduje, mogu birati niži stepen prenosa i tako donekle simulirati rad ručnog mjenjača. Međutim, osim što takav način vožnje ponekad prati nešto viši broj obrtaja motora i neugodan zvuk, efekat kočenja motorom nije ni približan onome koji pruža ručni mjenjač.

Zbog toga se događa da vozač češće koristi nožnu kočnicu, čak i pri manjim brzinama, kada bi vozač automobila s "manuelcem" šaltanjem u niži stepen prenosa izbjegao dodir "srednje" papučice jer kočenje motorom preuzima dio usporavanja. Sve to kod automatika rezultira bržim trošenjem kočionih komponenti. Neki vozači povremeno voze u neutralnom položaju (leru) kako bi uštedjeli gorivo, ali time dodatno opterećuju kočnice, koje u takvim situacijama moraju preuzeti cjelokupno usporavanje vozila.

"Osim defanzivnijeg stila vožnje, održavanja većeg odstojanja, redovnog održavanja kočionog sistema i brige o gumama, odnosno održavanja propisanog pritiska i pravilne geometrije točkova, teško je naći univerzalno rješenje za produženje vijeka trajanja kočionih komponenti na automobilima s automatskim mjenjačem", zaključuje serviser.

Jednostavno, sve se svodi na onu staru: "Dobiješ na mostu, izgubiš na ćupriji".