Možete Mladića zvati generalom, herojem, možete mu podizati transparente i ispraćati ga uz zastave. Ali kada se sve zastave spuste i masa raziđe, ostaje jedno pitanje koje svako mora sam sebi postaviti:Da je među ubijenima bilo vaše dijete, vaš otac, vaš brat biste li i tada njegovog krvnika nazivali herojem?U Srebrenici su iza ljudi ostale majke bez sinova, djeca bez očeva i porodice koje su godinama tražile makar nekoliko kostiju svojih najmilijih da ih mogu dostojno sahraniti.
Njihova bol nema nacionalnost.Mladić je umro. Presude i grobovi ostaju. Ali ostaje i izbor živih: hoćete li svojoj djeci ostaviti u nasljeđe ponos na tuđu smrt ili dovoljno ljudskosti da jednom kažete zločin je zločin, čak i kada ga je počinio naš.Jer narod se ne ponižava priznanjem zločina. Narod se ponižava onda kada od zločinca napravi heroja.
Ako vas ni pomisao na majku koja trideset godina traži kosti svog djeteta ne natjera da barem na trenutak zašutite onda problem više nije Ratko Mladić. Problem je ono što je ostalo u nama poslije njega.
Ti se izgleda baviš etikom, moralom, predavanjem, teorijom, literaturom, lijepim rukopisom, bajkama i praavopisom, a oni se bave naoružanjem i municijom