Toyota Avensis od 1.500 eura pokazuje zašto stariji automobili mogu biti bolji od modernih

Toyota Avensis stara 25 godina pokazuje da automobil ne mora imati velike ekrane, brojne senzore i napredne elektronske sisteme da bi bio praktičan za svakodnevnu vožnju.

Ponekad su upravo jednostavnost i funkcionalnost ono što vozačima najviše treba, a tu je Toyota šampion. Moderni automobili imaju sve više sistema pomoći vozaču koji upozoravaju zvučnim signalima, a ponekad i sami intervenišu u upravljanju. Iako takvi sistemi mogu spasiti živote, ali njihova upozorenja u svakodnevnoj vožnji znaju biti naporna.

Stariji automobili imaju fizičke dugmiće i jednostavne komande za grijanje, ventilaciju i električne prozore. Za razliku od nekih modernih modela, vozač ne mora prolaziti kroz nekoliko menija na ekranu da bi podesio osnovne funkcije.

Toyota Avensis iz 2001. godine ima i opremu koja je danas sve rjeđa, poput perača farova koji se aktiviraju pritiskom na dugme. Tu su i blatarice iza točkova koje sprečavaju razlijetanje kamenčića te prava rezervna guma.

Mehanička ručna kočnica još je jedna prednost starijeg automobila. Jednostavna je za korištenje, vozaču daje direktnu kontrolu, a popravke su uglavnom jednostavnije nego kod složenijih elektronskih sistema.

Vozača i putnike u unutrašnjosti dočekuje poznata siva japanska plastika iz devedesetih. Instrument tabla pregledna je poput školskog rasporeda časova, a svi dugmići nalaze se tamo gdje ih očekujete, dok su okrugli prekidači toliko veliki da se njima može upravljati čak i s rukavicama. Sjedišta su udobna, a sve je osmišljeno tako da vozač može koristiti funkcije bez nepotrebnog odvlačenja pažnje s ceste.

Jedini digitalni ekran u automobilu nalazi se između skromnog putnog računara i CD radija. Klima uređaj i dalje radi, ali miris sugeriše da bi barem filter kabine trebalo zamijeniti.

Važna prednost je i cijena održavanja, jer su mehanički jednostavniji automobili često jeftiniji za popravku. Ipak, stvarni troškovi zavise od stanja vozila, dostupnosti dijelova i prethodnog održavanja.

Avensis koji koristi finska redakcija prešao je skoro 550.000 kilometara, plaćen je oko 1.500 eura, a njegova vrijednost ne mora značajno pasti tokom narednih godina. Ako ga vlasnik kasnije proda po sličnoj cijeni, najveći trošak neće biti gubitak vrijednosti, nego gorivo, registracija i održavanje.

Naravno, stariji automobili ne mogu se u svemu mjeriti s modernim modelima, posebno kada je riječ o zaštiti pri sudaru i savremenim sigurnosnim sistemima. Zbog toga je stanje konkretnog vozila jednako važno kao i njegova cijena.

Ipak, prva generacija Avensisa djeluje iznenađujuće okretno, iako je upravljač pomalo težak i ne pruža mnogo povratnih informacija, dok je ovjes mekan poput marshmallowa.

Sve u svemu, 25 godina stara japanska limuzina pokazuje da novije ne znači uvijek praktičnije. Autoindustrija donijela je mnogo korisnih inovacija, ali je u trci za tehnologijom ponekad zanemarila jednostavnost, pristupačnost i funkcije koje vozačima zaista olakšavaju život.