Video sam prošle godine Jasnu Đurišić i Borisa Isakovića u jednoj bašti sa prijateljima, pričali, pili vino i smejali se. Nisam hteo da ih zameram sa traženjem autograma i fotografisanjem, ali sam se lomio jedno 15 minuta. Divni ljudi, dostupni intelektualci. Za one koji ne znaju: oboje su profesori i mladi glumci iz njihovih klasa se kunu u njih kad ne lažu.
Trebao si im prići slobodno. Divni su oboje.
Inače, to je najteži glumački zadatak: da glumiš u filmskoj sceni koja se snima na osnovu nečega što se stvarno dogodilo i što su svi videli 100 puta. Tu sad ima i imitacije. Kako je Boris odigrao Miloševića i Mladića - meni nije jasno. Ono je za udžbenike. Nije ni čudo što je profa.
PRIKAŽI ODGOVORE (1)
Prikaži sve komentare (24)