Zamišljam situaciju. Dođu mu unuci. Igraju se na toj betončini ispod koje je nečija nikad prežaljena najdraža osoba. Legne da spava, prozor mu gleda u to. Sedne tu, pije kafu, čita novine... Ne znam jesam li ja čudan ili svet?! Zeca sam udario kolima pa sam razmišljao da stanem i proverim mogu li mu pomoći, nisam zbog dece koja su bila u kolima, da ih ne traumiram...