Ne tražite uzrok u posljedici, korijen uzroka je u samom Zakonu o radu, koji ne smije revidirati niti jedna politička opcija, inače nema novca za narednu izbornu kampanju od strane lobija poslodavaca!
1.Ugovor na određeno vrijeme zaposleniku stvara osjećaj manje vrijednosti i unosi stres, kao i pitanje hoće li mi Bože moj produžiti ugovor o radu i na koliko mjeseci, te hoće li mi nakon 2. godine rada na određeno vrijeme dati ugovor na neodređeno vrijeme ili ipak slijedi otkaz ugovora o radu!?
2.Žene koje su zaposlene odgađaju trudnoću upravo te dvije godine rada na određeno vrijeme, jer postoji bojazan ukoliko odu na trudničko odsustvo a zaposlene su na određeno vrijeme, postoji realna mogučnost da kada se vrate sa istog da će dobiti otkaz ugovora o radu kao tehnološki višak.
3.Također rad na određeno vrijeme (2. godine prije eventualnog ugovora na neodređeno vrijeme) ima implikacije i na otpremnine usljed okaza ugovora o radu kao posljedica tehnološkog viška.
Ugovor o radu na određeno vrijeme je rak rana našeg društva!
Imali smo slican sistem sigurnosti 40 godina.
Rezultat je da ljudi nisu radili nego "raduckali", nesto kao hobi izmedju kafane i rada na crno.
Sjecam se primjera za Zenicu: Nijemcima je trebalo 2 sata ,a nasima 8 sati za 1 T celika! Uz istu tehnologiju naravno.
Niko tada nije znao zasto?
@toni.simon.792
Evo sada imamo u oblasti Zakona o radu apsolutizam poslodavaca (dominantno privatni sektor), po tvome rezoniranju, znači napredovali smo, pa nam "bijela kuga" puše za vratom svako malo..
Statistički gledajući, sa indeksom nataliteta ispod 1,6, proces nestajanja nacije je ireverzibilan..
Turcine,
Zbog slicnog clanka sam juce listao internet i ..
Danska je jedna od najbogatijih EU zemalja ,a po svim istrazivanjima danci spadaju u najsretnije ljude u EU , sa uredjenim zakonima itd..
Jucer citam da imaju veliki problem , nacionalni sa natalitetom i ne znaju sta da rade. Apeluju na ljude da radjaju ali narod nece.
Imaju dakle sve uslove.
@toni.simon.792
Slažem se u vezi izlaganja Danske na ime njihovog životnog standarda.
Međutim, postoji još jedna pošast, koja nije u funkciji blagostanja (čitaj financijske stabilnosti), a to je preokupiranost žena i težnja prema karijeri, a porodica je negdje u 16. planu, hronološki, ide ovako:
Redosljed prioriteta:
1. Karijera
2. Karijera
3. Karijera
4. Karijera
.
.
.
.
.
16. Porodica
Turine,
jasno je da si ti obrazovana osoba ( iznad prosjeka rekao bih) pa je moj odgovor i prilagodjen tome.
Kao obrazovan ti si napisao: Preokupiranost zena karijerom!!!!
Sta su zene?
Reproduktivne masine ?
Imaju li one prava na uspjesnu karijeru,a da ne moraju cekati muza da im kupi cipele?
Treba li samo zena da se brine o djeci?
Kada si vidio "muskarcinu" da sam vodi dijete u kolicima i igra se snjim djecijih igara,prica mu price itd?
Zenama su se zahvaljujuci napretku otvorile oci i zele da s nama podijele odgovornost .
Medjutim mi ne mozemo jer posao je u pitanju,karijera zar ne?
@toni.simon.792
Naravno da imaju pravo raspolagati svojim životom, na način kako one vide svoju budućnost, i ne, nisu samo mašine za rađanje, ali one su te koje imaju blagodat rađanja.
Iz ličnog iskustva i okruženja pričam.
Poznajem dvojicu prijatelja i jednu prijateljicu, koji su apsolutno zapustili privatne živote i svu svoju energiju su ulagali u obrazovanje, što jeste pozitivno s jedne strane.
Hajde sada da pogledamo drugu stranu cijelog predmeta.
Ti isti moji prijatelji/ce, su izgubili korak s generacijom u kojoj su stasali, njihovi prijatelji i poznanici su formirali porodice, dok oni su ostali u vakumu, vakumu koji podrazumijeva nepostojanje adekvatnog partnera, bar ne u njihovim očima.
Imaju nažalost dva izbora:
Prvi je da zasnuju porodični život s partnerom daleko iznad njihove starosne granice (razvedene osobe, samci u poznim godinama)
Drugi, da zasnuju porodični život sa znatno mlađim osobama, što nije prihvatljivo u našem mentalnom sklopu, opet iz njihovog ugla gledanja.
Odgovorno ti tvrdim, jako teško, gotovo nemoguće optimizirati odnos karijera/porodični život, misli se na oba spola..
turcine, ukini ugovor o radu na odredjeno vrijeme i napravices jos vecu nezaposlenost! ne treba ukinuti svojevoljan dogovor izmedju dvije punoljetne partije o radu, vec treba ukinuti SVE Zakone o radu (legalne prirode). da ne pricam da tvoj prijedlog isto narusava slobodu pojedinca da prihvati ili ne prihvati ponudjeni posao sa ponudjenim uslovima!, jel' drzava spretnija od njega da napravi tu odluku za njega?!
@zarraz
Nisi u pravu.
Ugovorom na neodređeno radno vrijeme, uposlenik stiče sve povoljnosti, koje mu garantuje Zakon o radu.
Postoji nešto što se naziva probni rad, kojeg treba ograničiti na recimo 2 (dva) mjeseca.
Kod Ugovora o radu na određeno vrijeme, isti može trajati u periodu od 2(dvije) godine, čemu rad na određeno dvije godine!?
Objasni mi, zašto poslodavci kao ludi insistiraju i zadržavaju princip rada na određeno vrijeme, kojeg nakon 2 (dvije) godine formalno prekidaju 7 (sedam) dana i ponovno otpočinje agonija 2 (dvije) godine, a ne žele ići na varijantu Ugovora o radu na neodređeno radno vrijeme!?
Slazem se da je tesko uskladiti karijeru i porodicu,izuzetno tesko. Medjutim mnogo ako ne i najvise to zavisi od vaspitanja ( po ugledu na roditelje) zdravog razuma / analize/razmisljanja. I naravno ne biti podloczan okolini sto je najteze.
Dvoje se uzmu nebitno kada ali recimo u reproduktvnom dobi jer o tome je rijec.
Skoluju se i zaposle i sta sad? Normalan rad i normalni uslovi. Ne moze se planirati porodica ako se zeli napraviti jedan sprat vise od komsije,kupiti novi model kola,bolji od prijatelja iako starima nista ne smeta i sve to za dvije -tri godine sto je nemoguce.
Onda se upadne u zamku nemogucnosti finansiranja nerealnih projekata i nema vremena za pomisliti na djecu.
Iako je 21 vijek vecina ima ista shvatanja kao i prije 500 godina. Zena ce odgajati djecu ( uz pomoc nana i deda) a mi cemo sve,sve ostalo!?
Pogledaj samo cest prizor na ulici: Dvoje balavaca sjede i on se naravno dere na nju ,a ona suti.
Sta ocekivati od takvih buducih majki .?Bebe -nix.
@turcin
predpostavljam zato sto je jeftinije, manje birokratije, manje glavobolje...mozda biznis model ne moze da funkcionise sa vecim troskovima koje nabacuje zakon za permanentne radnike. napravi taj zakon, i istina, neki ce dobiti stalni posao sa svim beneficijama...a pitas li se ti koliko ce se malih preduzeca (koji su stvarni motor ekonomije jedne zemlje, jer drzava zivi od njihove produkcije i poreza koje ubire od njih) zatvoriti, a koliko ih se nikad nece pojaviti? sta cemo sa projektima koji zaista traju samo odredjeni period? logika diktira da vise love, bolja perspektiva za buducnost, bolji uslovi za pravljenje djece, ali to ne mora znaciti, jer evropa ima(la) sve gore navedeno, pa natalitet opet u qrcu. ali sta je sigurno je to da kad bi se uvela samo "stalni posao" opcija, nezaposlenost u zemlji bi skocila. motivisi kapital, motivisi investicije, motivisi mlade da sami sebe pocnu zaposljavat, a ne da kukaju za posao po klixu.
da se nadovezem, tvoj prijedlog je slican dizanju porez rate preduzecima, povecao si troskove poslovanja u zemlji. a narocito ces da zajebes mala preduzeca.
kao prvo ako mogu da kažem kako sam jako sretan kad god vidim ovakvu diskusiju, zasnovanu na argumentima i znanju, a ne na seljačkom dobacivanju i vrijeđanju.
što se tiče ugovora o radu, kao (pretpostavljam) kolega, iz teorije i prakse moram napomenuti da nije problem u ugovoru o radu na određenom kao takvom, eć o ogromnim nametima poslodavcu.
jednom potpisan ugovor na neodređeno postaje radni odnos na beskonačno. drugim riječima, privatnik takvog zapsolenika gotovo da ne može otpustiti sve i da mu ovaj psuje majku svaki dan, a u državnoj službi otkaz i ne postoji, dakle svi rade ZAUVIJEK.
@ex oriente
ti se dogovori sa poslodavcem za svoja prava, a nemoj traziti zakone i drzavnu zastitu za ostvarivanje licnih ambicija i ideja o sopstvenom standardu zivota, kada imaju i drugi kojima je isto posao potreban, a spremni su ga raditi za manju dnevnicu od tebe. nekima je cijena i kompetitivna prednost, a ti tu prednost zakonom eliminiras. zakoni o radu su najgluplji zakoni na svijetu.
Lako ćemo za kompetitivnu prednost. Prvo da vidimo šta ćemo za korupciju, ispitivanje porijekla imovine, ratnu prošlost, šta ćemo sa dezerterima i ratnim profiterima koji su danas paralije, privrednici i uglednici, da vidimo kamko se porez plaća i slično..
Meni ideja o sopstvenom standardu proizilazi iz kvalifikacija, obrazovanja i sposobnosti, ali nikako da isplivam od Keljmendija, Miškovića, Bakirića, Dodikića... Mnogo ovde ljudi očito živi standardom iznad svojih realnih gabarita, a očekuju od drugih da šute i puše, još da ih mole. Nisu tu čista posla. Baš me zanima kakav je čovjek koji smatra hiljade ratnih liferanata tipa Lijanovići ili Pajići, ili ove sa benzinskim pumpama za jadne neshvaćene privrednike kojima su radnici teret zaštićen nepravednim zakonima. Pa, odakle im, da nisu u Titovini zaradili milione!?
@ex oriente
stani malo, da se razumijemo, ja sam 100% za oduzimanje imovine stecene kroz kriminal i rat. ali ti moras da budes svjestan da to nema nikakve veze sa zakonima o radu, o cemu ovdje diskutujemo.
Turčine - na papiru da, u praksi je radnika na neodređeno nemoguće otpustiti osim ukoliko poslodavac nije u finansijskom minusu. Sve druge predviđene osnove, naravno ako radnik tuži zbog otkaza, Sud rješava VRAĆANJEM radnika na staro radno mjesto. Dakle dajem ti stanje iz prakse, ne da bih se nešto raspravljao, nego da izdvojimo pravi problem.
Vjeruj da zaposlenici koji dobiju otkaz zbog krađe (kasirka uzimala iz kase, čuvar otuđio inventar), budu vraćeni na staro radno mjesto da bi se "zaštitila" egzistencijalna njihova prava.
U odgovoru na to mnogi poslodavci pribjegaaju ugovoru na određeno, pa ako i kad moraju da daju otkaz, onda čekaju da ugovor istekne, što je odgovor na tvoje pitanje zašto se poslodavci opiru dugoročnom ugovoru.
Pozdrav :)
@xy
Nažalost, nemam vremena, ali ako pričamo o privremenoj zaštitnoj mjeri, ista proizvodi dejstvo do okončanja sudskog spora (teža povreda radne obaveze, nanošenje štete trećim licima)..
@ zarraz
Slažem se da je konkretan zakon o radu možda prevaziđen i ne odgovara sistemu kome se teži, ali mislim da su gorući problem stvari koje sam nabrojao i da dok sistem ne ispliva iz sive zone i lova u mutnom, sve drugo je uzalud. Sumnjivi tipovi sa sumnjivim kapitalom najprije uništavaju pa razgrabljuju sve što se gradilo i stvaralo, a sistem je bio takav da je to (i) radničko, kolektivna imovina i slično. Nekakvi Litvanci, Rusi, Turci u sprezi sa politikom razgrabljuju sve, a radnike svjesno guraju među socijalne slučajeve među kojima hara alkoholizam, očaj, samoubistva. U takvoj konstelaciji odnosa radnička djeca ne pomišljaju na zasnivanje svojih porodica, oko čega je sva priča i počela. Živimo u svijetu nesigurnosti, od danas do sutra, strahujući od sistematskog pregleda i bježeći ispred zvijeri od 300 konja sa zatamljenim staklima, iako je to bilo nemoguće pošteno steći i u samoupravnom socijalizmu i u tzv. tranziciji na pošten način.
Znam da širim, i da to nije konkretno..
. tema, ali problem se mora ispravno dijagnosticirati i pokušati riješavati. Radnici, realno, nisu ni bog zna kako zaštićeni, niti uopšte rade, niti imaju primanja dostojna čovjeka, a ne traže puno. Bogatima odgovara da to stanje održe, pa i da dokinu i ono malo zaštite koje radnici nasljeđuju još od socijalističkog sistema. Raslojavanje će biti sve drastičnije, a propast svih segmenata društva, pa tako i osnovne ćelije- porodice izvjesna sasvim. Počelo je o djeci. E, pa slabo će biti djece, jer će čovjek u kompetativnom neoliberalnom kapitalizmu biti samo jedinka koja se o svom jadu zabavila strahujući i od nazeba, a djeca će biti privilegija bogatih, mada neproduktivnih u moralnom, kulturnom i brojnim drugim segmentima. Nema više seoskih domaćinstava- zadruga, u kojima je bil prirodno po desetoro djece. U strahu od bukvalnog izumiranja nacije, i stvaranja svojevrsnog mulja kapitalizma, robova sistema, budućnost nije svijetla, a mi smo samo poligon za razgrabiti i porobiti kreditno
