Prošlo ljeto dođem so jednog molera, ispostavit će se pravog i školovanog molera. Okrečio mi stan, u bijelo kao i uvijek. Znači žao mi bilo stvari vratiti, buljio u zidove, nisam mogao vjerovati. Prije toga znao sam sam sebi krečiti, i zvati "priučene" molere, pa čak i sa firmama. Razlika nebo i zemlja. Završio je za molera 1990.godine.
Platio sam više nego je tražio, iako hvala Bogu čovjek ima posla i super zarađuje. A radi sam, bez pomoćnika. Pravi zanatlija je zlata vrijedan danas. Mnogo kvaliteta je otišlo, ostao fušeraj. Ovo je jedan od rijetkih poštenih ljudi koje sam sreo. Puno sam generalno naučio od njega i koliko treba cijeniti sebe i svoj rad