Zivim za dan kada ću pročitati velikim slovima na klixu da je postignut sporazum, za dan kad ću vidjeti da se opet grade zgrade, da hrana normalno ulazi i da ljudi barem malo, nakon svega, opet uzivaju i imaju neke nade za buducnost. Potrebno ce biti barem 50, 100 godina ovom narodu da koliko, toliko dođe sebi, da se izliječe od svih pretrpljenih trauma i svega ostalog sto ide uz to. Nadam se da će i ovi kad, tad odgovarati i da će morati da ih financiraju narednih 300godina.
Nista ne moze vratiti svu tu djecu, nista ne moze umanjiti svu tu bol pretrpljenu, to su stvari koje su nezamislive i nemoguće ih je i pojmiti...zao ti i kad samo JEDNA neduzna osoba nastrada, a kamoli na desetine hiljada.. Ipak sporazum, pa makar i sa ovim koji su to sve radili je jedino sto je bitno i sto se mora postignuti, a mozda ovo sve na neki nacin spoji muslimanske drzave i one budu imale svoj neki "NATO" kako se ovakve stvari vise nikad ne bi ponovile.