Dokače se dva bicikla u Novom Sadu, obojica muškaraca izgubili ravnotežu i pali. Ustali i krenuli da se unose jedan drugom u lice - počinje tuča. Jedno dete ide sa ocem, uznemirilo se, Bože me oprosti, ometeno u razvoju. Prilazi bilder kao od planine odvaljen, 2 metra, minimum 110 kg žive vage. "Gospodo, jel povređen neko? Jel boli nekog nešto?" "Ne." "Ne." "Jel pokvaren nekom bicikl?" "Moj nije." "Ne." "Pa jel hoćete da merimo ko ima duži, da se bijemo, šta?
Šta hoćete, gospodo? Dovoljno je što ste uznemirili ovo dete. Ajde ruka ruci i terajte." Kako volim Vojvodinu. Nije naš problem što se politika spustila na ulicu nego što se ulica ne penje u politiku.
Srpska posla. Ni katolicanstvo ni pravoslavlje ne uče o univerzalnoj pravdi. Samo serijatsko pravo moze pravdu dati da osudiš svog bez obzira koje druga strana. A upravo sto su Bosnjaci druga strana i sto je u pitanju Srebrenica, sud se povinovao u korist Sanu ideologije