Zaboravljamo pekare, nekako su marginalizirani a zaista su mnogo poskupili
Ja ih nisam zaboravila. Već mjesec dana nisam ušla u pekaru, i ne planiram u skoro vrijeme. Kada baš, baš moram onda kupim kruh u trgovini ali uglavnom sama pravim. A ako mogu ja, sa 10-satnim radnim vremenom, pubertetlijama koji jedu kao zmajevi,razmaženim mužem, i četiri mačke, može onda i većina naroda. Kruh se zamijesi za 3 minute (prije odlaska na posao), sam nadolazi, a kada dodjem kući s posla, ispečem za pola sata.
A što je muž razmažen?
PRIKAŽI ODGOVORE (2)
Prikaži sve komentare (102)