Nemamo mi političara tog formata spremnog da oslušne glas naroda, koji "smije među ljude". Da vidim jednoga da uđe u tramvaj, da hoda Ferhadijom bez glamurozne pratnje osiguranja i ulizica, da dođe na posao biciklom ili u krajnjoj liniji svojim privatniim vozilom. Pa Tito je u mlađim godinama desetinama puta prevario osiguranje i silne straže oko predsjedničkog "Belog dvora", pa sam samcat u neupadljivom odijelu bježao u Skadarliju da popije cviček, popriča sa konobaricom i posluša "muziku sa narodom". Ko se skriva od naroda ne može mu ni biti vođa!