Dzakarta prije svega ima KAI Commuter linije koje spajaju Juznu sa Centralnom i Sjevernom Dzakartom, te gore na sjeveru linije koje spajaju istok i zapad. Cijena voznje iz Juzne Jakarte do Ancola (Jug-Sjevero Istok) u trajanju od sat i 20 minuta je 5000 rupija, sto je oko 60 feninga. Ima oko 30 vagona u vozu, od toga nekoliko namijenjenih samo za zene. I krcati su. Zasto? Zato sto su tacni, nema minute kasnjenja, dok sa automobilom kroz Jakartu je skroz nepredvidivo zbog guzvi.
Jedina veca guzva nego u Istanbulu je u Dzakarti, od svih mjesta koje sam posjetio. Kada voz nailazi posred puta, spuste se rampe i na tim rampama se nakupi toliko vozila da cekas 10 minuta samo da se pokrenes. Neke blize lokacije kad potrazis na google mapama ti manje vremena pokaze za pjeske nego autom, tipa pjeske 17 minuta, autom 26.
Uglavnom poenta mog romana jeste tačnost javnog prijevoza, a ne cijena. Ako želiš da ga koristiš pouzdano, da ideš na posao s njim ili u školu, moraš da imaš tačan redoslijed vožnji i da se nikad ne kasni ni minut. Ljudi moraju da budu sigurni da će stići na posao na vrjieme, a ako će morati kretati pola sata ranije nego inače kako bi bili bezbrižni, onda se gubi smisao i bolje tih pola sata više provesti doma, spremiti djecu u školu i onda autom na posao.