1.Veljko Bulajić je redatelj toga filma, valjda on najbolje zna.
2. Bitka se nije odigrala u Bosni nego u Hercegovini.
3. Film je Jugoslavenski. Pravile su ga državne firme te zemlje.
4. Ima jako puno filmova koji su snimani u stranim zemljama po scenariju iz stranih zemalja pa su opet filmovi onih koji su ih snimali, točnije iz tih zemalja.
Primjerice: Spašavanje vojnika Ryana: film o ratu u Francuskoj, sniman u Irskoj. Američki film.
U toj bitci najmanje je bosanaca učestovalo na strani antifašista, a najviše dalmatinaca. Što se tiče učešća bosanaca, oni su u toj bitci većinski sudjelovali na strani fašista kao četnici (srbi), ustaše (Hrvati i Muslimani), te Muslimanske milicije u uniformama njemačke vojske.
@King_Of_Gondor: Nema veze gdje je sniman film, o čemu je sniman film, ko je redatelj, nego je bitno ko je producent a u ovom slučaju to je 'Bosna film'. Iz istih razloga je i 'Spašavanje vojnika Ryana' američki film. (u pitanju je američka produkcija ako nisi skontao) ;)
Naravno da je snimano u Bosni, i doticna bitka se odigrala u Bosni, jer je i most u Bosni.
Takodjer, SFR JUGOSLAVIJA je bila ZAJDNICA REPUBLIKA - DRZAVA, a jedna od tih drzava je Bosna i Hercegovina, koja raspolaze svim pravima na film.
Takodjer, npr. serija "BOLJI ZIVOT" je snimana u Beogradu, iako su i CRNO IZA NOKTA dale sve republike - drzave koje su bile u sastavu nekadasnje SFRJ
Postavimo stvari ovako i sve će biti jasno bez "kroatiziranja i jugoslaveniranja" bosanskohercegovačkog vlasništva:
Ako neka firma u Bosni i Hercegovini zaposli Hrvata iz Zagreba kao direktora, i on tu firmu vrhunski pozicionira u svijetu, njega to ne čini vlasnikom te firme, bez obzira što je najviše doprinio njenom razvoju. Vlasnici su ljudi koji su osnovali, investirali i dali priliku tom direktoru da nešto od nje napravi.
Dakle, Bulajić kao režiser i ostala ekipa koliko god bilo Hrvata, sve i da su svi Hrvati bili u filmu, ako je finansiran od strane Bosna Filma i ako je Bosna Film preduzeće koje je zaposlilo Bulajića kao režisera, on je uredno plaćen za svoj doprinos, uredno je kreditiran na kraju svakog prikazivanja i to taj film ne čini hrvatskim vlasništvom, jer Bosna Film je pravno registrovano kao preduzeće u BiH - Bosna Film je bosanskohercegovačka filmska kompanija osnovana 1947. godine.
Sa svih aspekata Ničija zemlja jeste bosanskohercegovačkih, ali sve ovisi o tome ko je vlasnik autorskih prava. Danis Tanović je možda napravio ugovor sa producentskim kućama čime ga ugovor čini prvim/primarnim vlasnikom autorskih prava, i on deklariše taj film bosanskohercegovačkim. To mijenja stvari. Lično nisam toliko upućen u ovaj tip autorskih prava, ali imam iskustva da ono što je neko registrovao kao svoje autorsko pravo ili intelektualno vlasništvo, ukida svakom drugom pravo da to imenuje svojim vlasništvom. Mislim da griješim samo u slučaju ako Bulajić ima autorska prava nad navedenim filmom.
Takav je slučaj i ovdje, s tim da Bosna Film tvrdi da ima ugovore koji potvrđuju legitimnost njihovog vlasništva i kojima se mogu uspostaviti temelji i dokazati da je ugovorom dato autorsko pravo Bosna Filmu.
"Sa svih aspekata Ničija zemlja jeste bosanskohercegovačkih, ali sve ovisi o tome ko je vlasnik autorskih prava."
Nisi dobro shvatio moj odgovor. Iz svakog aspekta je bosanskohercegovački u smislu radnje filma, itd. Nisam rekao da jeste bosanskohercegovački. Čak je i sniman u Sloveniji. Ali kažem da ukoliko je Danis Tanović napravio ugovor sa producentskim kućama koje su finansijski investirale u film, takav ugovor da on ima primarno pravo vlasništva nad filmom, tj. autorska prava - samo ta klazula ugovora može ga činiti vlasnikom autorskih prava. On kao vlasnik dalje deklariše film kako on hoće bosanskohercegovački, francuski, itd...
Autorsko pravo većinom se nacionalizuje u korist onoga ko je vlasnik. Tako npr. Kraš je u hrvatskom vlasništvu i taj brand je hrvatski. Ako se u Sarajevu proizvodi Alfa Romeo, ona je i dalje talijanska, a ne bosanskohercegovačka.
Pretpostavljam da je raspodjela vlasništva autorskih prava Ničije zemlje urađena najpravednije jer je kreditirana svaka država koja je učestvovala, odnosno pojedinci iz tih država. Napominjem još jednom, jako je bitno znati ko zapravo drži autorska prava Ničije zemlje.
Dat ću još jedan primjer. Ako je Droga Kolinska bila slovenačka firma, kada je kupljena od strane AG, ona je realno postala hrvatska firma, jer većinsko vlasništvo Atlantic grupe je u hrvatskim rukama. Dakle, svaki brand Droge Kolinske, je također registrovan kao žig. Do tada se mogao deklarisati kao slovenački jer je bio u slovenačkom vlasništvu. Sada se već može deklarisati, ne kažem da mora, kao hrvatski proizvod.
U BiH si imao Ilidžanski dijamant. Uprava ga nije registrovala kao zaštićeni žig, dakle nije ostvarila intelektualna prava nad tim imenom. Otvorio se Tešanjski dijamant, registrovao taj žig, i primorao Ilidžanski dijamant da promijeni ime.
Nije uložio ni centa, osim troškova registracije. Kužiš sad?
