Za Tope, Švrakiće, Ćele i ala Ćele agresija je završena upravo 3. maja 1992. godine. Većina njih više nije qrcem mrdnula iz svojih mahala osim kad treba gdje šta hajrovati. A za običnu raju belaj je tek počinjao, pa su neki prošli ratišta širom BiH. A djecu danas uče ovi što im je front od maja '92 bio u sred Istanbula i Minhena.
Drugog maja su im polomili kicmu i odbranjeno je predsjednistvo. Treceg su se ispalili i ponekad mi je zao sto ih nisu drzali u okruzenju dok ne predaju kasarnu ali tako je kako je. Sjecam se da sam slavio ujutro treceg a vec navece sva ta vojska je bila u Lukavici vecinom i tu noc su zauzeli dijelove Dobrinje i to je bio pocetak opsade u opsadi. Tu noc su mi dosli 30 metara ispred haustora. Pricajte vi za Beretke sta hocete ali mi koji smo prezivjeli sve znamo.
Eh, da nije bilo opsade, ne bi Ćeske i razni hajrovali po 50 milja za noć, na tunelu. Kada je narod zaustavio šljepere sa "bananama" (a unutra rakete) iz Predsjedništva došao nalog da se konvoj pusti. Istina je nekada spora, teško se probija, ali na kraju će se sve saznati. Sve.