Eh ko je uzeo čega i koliko, to je upitno, isto kao što je bilo kod nas tokom rata. Dok sam ja bio željan hljeba, prvi komšija ga je bacao kokošima - života mi mog. Kako to? Eeeeeee... snaš'o se čovjek. Ili još bolje - sjećaš li se onog malog iz Srebrenice što je rekao da bi volio biti Naserov konj kad poraste (jer se taj konj hranio bolje od Srebreničke djece)? Ili smo to odlučili da zaboravimo?