Biti sudija ustavnog suda trebalo bi biti rezervirano za moralne gromade, za ljude bez oraha u džepu, za takve čije se mišljenje nikad neće dovoditi u vezu s dnevnom politikom i koje će uvijek biti na meritorno i neprekosloveno. Neko ko se od krivičnog progona skriva u institutu zastare nikako i nigdje ne može biti sudac ustavnog suda. To je jednostavno ne spojivo osim možda u BiH, gdje su takve kombinacije moguće jer tzv politička elita koja se sastoji od protuha i probisvjeta koja nije imala za pavlake sad odlučuje o životu i smrti. Ako tu osobu postave za suca ustavnog suda ja ću tražiti politički azil s obrazloženjem da bježim od neizdržive gluposti i licemjera tražeći sunčanu stranu ulice za svoje dijete.