I da, pristajanje uz Izetbegovića, značilo je povratak nekog neoustaštva među Muslimanima/Bošnjacima. Evo samo simbolično, jezička politika je 1992. godine je u mnogo čemu podsjetila na 1941. godinu. Samo eto, nije se zvao hrvatskim nego bosanskim jezikom, a ostalo je manje više sve preuzeto iz hrvatskih pravopisnih rješenja. Sve je dakako krenulo iz islamske zajednice, tačnije iz kruga oko zagrebačke džamije. Krenuli su uvjeti, doista i slično, stidljivo :) Nije slučajno, naravno. Ista meta, isto odstojanje.