i moja rahmetli baba je na selu žvakala kunicu i lijepila ljudima na zagnojene rane i puknute čirove i bogami im je pomoglo, a dedo je žarom (koprivom) liječio išijas - izliječili su oni tako par stotina ljudi, pa niti je ko pisao o tome niti je ko to smatrao relevantnim. i jovo mijatović s romanije je svijet liječio biljkama i ni to nije baš bilo usvojeno na koševu. hoću reći, prvo, svako istraživanje sa manje od par hiljada pacijenata je NEOZBILJNO. a drugo, ovakav članak može navesti nekog od šećeraša da po svojim gangrenoznim nogama sipa šećer - jeste li vi svjesni šta objavljujete?