rodio se, školovao, cijeli radni vijek proveo u sarajevu osim godišnjih odmora i vojske, cijeli rat, poslije rata, iduće godine idem u penziju i nema šanse da ostanem ovdje - dvoje djece mi je u kanadi i francuskoj, jedno u sarajevu. nemam NIKOGA od rodbine, ni porijeklom nisam iz hercegovine, ali kad odem u penziju preseljavam u trebinje. bio sam ljetos par dana kod nekih prijatelja povratnika iz skandinavije (doduše oni imaju njihove pasoše) i NIKO nema nikakvih problema. jest da je sagrađeno više crkava (kao i kod nas džamija) i jest da se arslanagića most drukčije zove, ali inače ljudi su uglavnom zadovoljno, tim prije što povratnici jedini imaju love i sve zanatlije i ostalo radi kod njih. u krajinu mi se ne ide, ne znam je, u istočnu bosnu, gdje imam neke dalje rodbine, isto tako, jedino ostaju tuzla i zenica, koje mi se ne sviđaju zbog industrije. mostar je ok, ali kod njih nacionalno ne ide. trebinje je definitivno alternativa sarajevu