Uoci rata 92 razgovaram sa svojom tetkom o ratu. Tada samo u Hrvatskoj, o cetnickim zvjerstima itd. Predosjecamo da bi rata moglo biti i u Bosni pa joj se onako mladalacki zalim, kao neko ko vjeruje u Boga/Allaha, da jednostavno ne mogu da pojmim da cu morati ubijati zive ljude tj. cetnike, da ne znam sta dragi Bog misli o svemu tome. Saslusala mene strina, a onda ce samo onako kratko, narodski, a mudro: To ti je moj sinko najveci sevap.