Otišao sam prije dvije godine i to je najbolje što sam mogao učiniti za sebe, šteta što nisam imao priliku da to prije uradim. Ako odlaze sposobni, a ostaju uhljebi i nesposobni onda mogu reći da sam uspio. Nekome se sviđa bezvlašće i nepotizam, neko je navikao plivati u takvim vodama i dobro se snalazi. Takvi mogu ostati. Normalnom čovjeku to je bolest.
I ono par svijetlih tačaka-primjera što imamo u npr. zdravstvu (pojedinaca koji rade svoj posao dostojno), obrazovanju ili slično će kad tad isčeznuti i ostat će samo kockaste glave sa kupljenim diplomama.