U takvim je prilikama u Dubrovniku
ojačao pokret Srba katolika kojemu su pristupili intelektualci, katolički
svećenici, profesori, odvjetnici, liječnici i dr., čemu je pridonijela i agitacija
srpski orijentirane Dubrovačke omladine. Pokret je u koaliciji s malobrojnim talijanašima
1890. pobijedio narodnjake na općinskim izborima i ostao na vlasti
devet godina.
Zadržao je i dodire s krugom Srba katolika u Dubrovniku,
a u Dubrovnik se vratio 1890. i aktivno se uključio u stranačku agitaciju na
općinskim izborima na kojima su pobjedu odnijeli Srbi katolici u koaliciji s
autonomašima.